Urar Oto Horvat (81) iz Požege već je trebao otići u mirovinu, no bez rada ne može. Početkom godine ponovno je otvorio radnju na pola radnog vremena.

- Nakon suprugine smrti nisam se htio zatvoriti u četiri zida i dosađivati. Svaki dan radim četiri sata. Naučio sam da se u mom poslu puno radi, a malo zaradi - ispričao nam je Oto, vjerojatno najstariji aktivni hrvatski urar. On se urarstvom bavi od 1948. godine.

U mirovinu je prvi put otišao 1994. godine

Zanat je, ovaj bivši umirovljenik, naučio uz oca i strica. U mirovinu je Oto prvi put otišao 1994. godine. No, bez urarstva jednostavno nije mogao pa se opet odlučio aktivirati u siječnju ove godine. Najviše ga žalosti što ga nema tko naslijediti jer se nitko više ne želi baviti ovako slabo plaćenim poslom. Oto s ponosom u radnji i dalje čuva zidni sat star više od 200 godina.

Najdraži primjerak u radnji

- Donijeli su mi ga na popravak prije 65 godina. Zamijenio sam pokvarene dijelove i od tada on radi bez greške. To mi je najdraži primjerak u mojoj radnji. Čuvam sve njegove originalne papire. I dalje čekam da klijenti dođu po sat i podmire račun koji je već izblijedio - smije se veseli urar iz Požege.

Iako je, tvrdi, kroz njegove ruke prošlo nekoliko tisuća satova, rijetko kad nije uspio ukloniti kvar. Osim regularnog posla sa satovima, Oto ima i hobi. Član je požeškog društva radio amatera s kojima se redovito druži i zabavlja.

- Prisjetimo se mladosti i dana dok smo skijali, planinarili i bili članovi gorske službe spašavanja. Uvijek za kraj nazdravimo amarom - zaključio je urar, koji je daleko od mirovine.