Gotovo četiri godine trebalo je Ustavnom sudu RH da donese pravorijek po prijedlogu o ocjeni ustavnosti Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a koji su podnijele dvije udruge ravnatelja osnovnih i srednjih škola.
Ravnatelji su se pobunili nakon što je tadašnja ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak 2018. donijela izmjene prema kojima se pri zapošljavanju ravnatelja mogu uzeti u obzir i dodatne kompetencije: poznavanje stranog jezika, osnovne digitalne vještine i iskustvo rada na projektima. Dakle, nisu htjeli pristati na to da se u javnom natječaju kandidatu koji bi trebao voditi školu boduje to da zna npr. engleski jezik, osnove rada na kompjuteru, te postavljanje EU ili drugih javnih projekata. Stoga su iste godine podnijeli zahtjev za ocjenu ustavnosti, tvrdeći kako time dolazi do "diskriminacije većine nastavnika (potencijalnih kandidata za ravnatelja), odnosno svih onih koji nisu nastavnici jezika i informatike, a koje se na taj način protežira". Istaknuli su i kako bi se u dodatnim kompetencijama trebalo bodovati i napredovanje, nagrade, radni staž, stručna znanja.
Ustavni sud napokon je u svibnju 2022. odlučio: Zahtjev ne stoji. Kako su istaknuli u javno dostupnoj presudi, Ministarstvo je ostavilo mogućnost školama da ove dodatne kompetencije mogu ili ne moraju tražiti, ovisno o tome što im je važno. Time, navode, nema kršenja ustavnih prava.
'Odlučuju same škole, nema kršenja Ustava'
- Ustavni sud ističe da je zakonodavac slobodan u okviru svojeg ustavnog ovlaštenja zakonom propisati i dodatne uvjete koje trebaju ispunjavati kandidati za ravnatelja školske ustanove, a pri čemu je razvidno da je školskim ustanovama prepustio da one same u svojim statutima odrede sadržaj i postupak vrednovanja zakonom propisanih potrebnih dodatnih uvjeta odnosno kompetencija - naveli su u presudi.
Sve nam je komentirala i Blaženka Divjak.
- Naša je intencija bila da škole mogu poslužiti dodatnim kriterijima. Time smo htjeli omogućiti i da se na javnom natječaju ne može ostvariti neka neprimjerena prednost na temelju posebnih zakona. No ovo su vrlo temeljni uvjeti koji se traže od svih kandidata za poslove dužnosnika ili odgovornijim pozicijama u državnoj i lokalnim upravama - ističe ona.
'Nije nas se pitalo oko ove izmjene Zakona'
No Suzana Hitrec, predsjednica Udruge hrvatskih srednjoškolskih ravnatelja, kaže kako nikad nisu ni bili protiv vrednovanja ravnatelja.
- I sami kao strukovne udruge idemo u tom smjeru već 20 godina. Mi smo samo tražili da se vrednuju ključne, a ne dodatne kompetencije. To bi doista moglo dovesti do toga da su povlašteni profesori informatike i engleskog, kako smo naveli u zahtjevu za ocjenu ustavnosti - pojasnila je u telefonskom razgovoru za 24sata.
- Šira javnost zaboravila je okolnosti donošenja tih izmjena Zakona. Vrednovanje dodatnih kompetencije nikad nije bilo tema javne ili rasprave, čak nije bilo ni predmet rasprave u prvome čitanju u Saboru, već je ministrica to predložila u drugome čitanju Sabora - podsjeća Hitrec, te kaže kako je od uvođenja tih kompetencija, kao i njihove žalbe prošlo četiri godine. To znači da je 90% ravnatelja i u osnovnim i u srednjim školama prošlo izbore i reizbore, te su svi dokazali kako imaju i te kompetencije.
'Mi moramo znati voditi kolektiv, to je važnije'
Dakle, kaže ona, nije problem u tome, već u činjenici da se ne vrednuju ključne kompetencije neophodne za ravnateljsku funkciju, poput menadžmenta kolektiva, rada s ljudima, mentorstva. Sve te kompetencije navodi i OECD - mogućnost vođenja šireg kolektiva (leadership), mogućnost prilagodbe, inovacija i rješavanja problema, IT vještine, mogućnost vođenja šireg kolektiva (leadership), mogućnost prilagodbe i inovacija, IT vještine, kao i rješavanje problema, komunikacijske vještine, dostupnost i odlučnost.
"Ravnatelji moraju voditi primjerom. Ako ne žele koristiti nove tehnologije, ne mogu to očekivati ni od nastavnika. Ovo je postalo još važnije u pandemiji Covid-19, tijekom koje se povećalo online podučavanje. To znači da se nastavnici danas moraju osloniti na tehnologiju više nego ikad prije", ističe se u službenoj objavi OECD-a.
A te kompetencije ne navode se kao ključne u javnim natječajima kod zapošljavanja ravnatelja u školama. Ipak, od 2020. ravnatelj odgojno-obrazovne ustanove upisan je i u Hrvatski kvalifikacijski okvir, a ravnatelji sad predlažu da ih se vrednuje na izboru i reizboru prema tim standardima.
- No pitanje ravnatelja svodi se na političko pitanje. Smatram da je važnije na koji način će nas birati, a ne tko će nas birati. Trenutno nas biraju svi naši zaposlenici, dakle i oni kojima smo dali opomene pred otkaz, ili oni koji ne znaju koji je naš opseg posla. Moramo doći do toga da se bira ravnatelje po kriteriju kvalitete. Mi nismo politički dužnosnici. Neobično je da nas se optužuje da ne želimo da nas se ocjenjuje, kad mi inzistiramo na tome, ali prema stručnim kompetencijama - ističe ona.
No to je samo jedan dio problema oko ove funkcije. Kako udruge upozoravaju već godinama, jedino ravnatelji u školama dobivaju lošiju radnu poziciju. Naime, na ravnateljsku poziciju dolaze nastavnici i stručni suradnici koji imaju ugovore na neodređeno vrijeme. No kad postanu ravnatelji dobivaju ugovore na pet godina, koliko traje mandat, bez garancije da ih čeka prethodno radno mjesto.
- Što se tiče statusa, apsolutno smo zakinuti. Ne tražimo neodređeno vrijeme na mjestu ravnatelja, već na poslu u školi. Ako mene netko ne izabere, moram imati mogućnost da se vratim na posao koji je sukladan mojoj stručnoj spremi. To je osobito važno za kolegice i kolege koji su pred mirovinom. Mi smo jedini čiji se rad na neodređeno pretvara u rad na određeno - ističe Hitrec.
Ravnatelji se nadaju kako će i to biti riješeno u izmjenama Zakona o odgoju i obrazovanju, a smatraju da je pohvalno što su u Pravilnik o napredovanju uz nastavnike i stručne suradnike uvršteni i oni, pa sad i ravnatelji mogu ostvariti stručni napredak.
Licenciranje kod nas još ne prolazi
Hitrec je komentirala i licenciranje ravnatelja o čemu se već nekoliko godina razgovara, no na tome uglavnom i završava. Licenciranje ravnatelja značilo bi i profesionalizaciju te funkcije, odnosno obavezno osposobljavanje, dodatnu izobrazbu i testiranje, a to bi državu još dodatno koštalo. Dosad je već nekoliko puta napravljen prijedlog pravilnika, no na tome je i ostalo.
- Mislim da nitko nije spreman prihvatiti se toga. Ako je netko licenciran, to je profesionalizacija rada, onda više nema izbora ili reizbora, osim ako ne dođe do smjene. No kod nas očito postoji klima da ne trebamo imati ravnatelja bez izbora do mirovine. Jednom dijelu ljudi, pritom mislim na Sabor, i dalje je važno da mogu utjecati na to tko će biti ravnatelj, a time utjecati na politiku kompletnog zapošljavanja u školama - zaključuje Suzana Hitrec.