Yanis Varoufakis je zadnjih godina postao jedan od najpoznatijih svjetskih ekonomista prije svega zahvaljujući žestokoj kritici ekonomske politike EU, odnosno odbacivanju politike rezova za koju drži da je zemljama EU donijela više štete nego koristi. U siječnju 2015. postao je ministar financija u Vladi jednako poznatog mladog i dotada po stilu neviđenog Aleksisa Ciprasa. No, Varoufakis je izdržao samo pola godine: ušao u teške verbalne okršaje u Bruxellesu i ostavio Ciprasa koji se na kraju ipak slomio. Iako do danas nije stavio kravatu - kao znak pristajanja uz birokraciju - pristao je na uvjete europskih birokrata.  Dok Cipras traži rješenje za izmučenu Grčku, Varoufakis danas putuje i predaje o krhkosti Europe i pohlepi bankara.

Za RTL je komentirao referendum u Italiji, ali i jačanje populizma u Europi. 

- To je prirodna posljedica neodrživosti Italije unutar Eurozone. Talijanska ekonomija je snažna, ima trgovinski višak, njezina vlada ima primarni suficit, ali ipak Italija ne može disati unutar neispravne strukture Eurozone. To zagušenje uzrokuje odbacivanje takve politike. O tome se radilo, odbačena je politika koja je slijedila neuspjehe Europske unije da ispravi strukturu Eurozone, čime je slomljena moćna i važna ekonomija poput Italije - kazao je Varoufakis za RTL. 

Na upit trebaju li i Hrvati biti zabrinuti, kaže:  'O da, trebate biti jako zabrinuti, ali ne samo kao Hrvati, trebati biti zabrinuti i kao Nijemci, Francuzi, Potrugalci ili Grci. 2008. imali smo veliku bankarsku krizu koja je pogodila globalnu ekonomiju. Nikada se od toga nismo oporavili, a to je zbog toga što smo godinama poricali što se događa. Poput male djece koja razbiju igračku ili vazu pa to pokušaju sakriti ispod tepiha. To je Europa. Pokušavali smo sakriti ruševine razbijenog bankarskog sektora ispod tepiha, ali u nekom trenutku stanete na to i shvatite da problem nije nestao. U tome se sada nalazimo, ali bitno je i pokazati, što je moja poruka prijateljima ovdje u Hrvatskoj, da smo svi u ovome zajedno'.

Upitan je koliko je dugo ovaj politički i financijski sustav uopće održiv, bez ikakvih promjena.

- To je nemoguće pitanje za odgovoriti. Reći ću to ovako – zamislite da je ovo 1980., mi smo u Moskvi i slažemo se da sovjetsko gospodarstvo nije održivo. Bismo li bili u mogućnosti predvidjeti koliko će mu dugo trebati da se raspadne i kako će se to dogoditi? Odgovor je ne. U fizici postoje prijelomne točke, znate da će se dogoditi, ali je nemoguće predvidjeti točno kada. Ako stavite mnogo tereta na most, znate da će se u nekom trenutku slomiti, ali ne možete predvidjeti kada - rekao je.

- Ne predviđam da će se dobre stvari događati u Europi, ali imamo moralnu i političku dužnost zadržati nadu i djelovati na način koji će biti dobar za prosječnog Europljanina - dodaje.