HDZ i osam patuljaka. Tako se tepalo Domoljubnoj koaliciji koju je Tomislav Karamarko sklepao pred parlamentarne izbore 2015. godine. HDZ je tada okupio osam minornih strančica od nemila do nedraga, od krajnje i klerikalne desnice, preko liberala i seljaka, do anonimaca iz Zagorske demokratske stranke.

Snaga je bila u brojevima.

Da bi Karamarko napokon osvojio isti broj mandata kao i SDP-ova koalicija, nakon čega je odigrao pobjedničku kombinaciju s Božom Petrovim i Mostom.

Pet godina kasnije, na izborima 2020. godine, Davor Bernardić formirao je Restart koaliciju u narodu poznatu kao "SDP i devet patuljaka". Patuljci su ukupno donijeli osam mandata, manje od jednog u prosjeku, što je otvorilo put uvjerljivoj pobjedi Andreja Plenkovića i HDZ-a.

Pa se nakon toga SDP u Hrvatskom saboru još više razmrvio, a patuljci u zemlju propali.

PRSTI U EU NOVCU Klauški: Zašto je optužnica za Gabrijelu Žalac prava proslava uvođenja eura u Hrvatskoj

Što šire ili što uže?

A sada, isto pitanje vrti se u medijskim raspravama o okupljanju nove lijeve, liberalne, ljevičarsko-desničarske, oporbene koalicije. Krije li se recept za uspjeh u što široj koaliciji antihadezeovskih stranaka ili u što racionalnijoj koncentraciji političke kvalitete?

Je li kvantiteta, što bi rekao Staljin, nekad kvaliteta sama po sebi? Ili se ipak radi o razvodnjavanju potencijala, zbunjivanju birača i pokazivanju slabosti, naročito za velike stranke?

Koliko god različite bile, Karamarkovu i Bernardićevu koaliciju povezivalo je jedno bitno, zapravo i ključno obilježje - slabi lider. Tragično slabi lider. Čak i komično slabi lider.

Pa je Karamarko kiksao pred Zoranom Milanovićem, a Bernardić pokleknuo pred Andrejom Plenkovićem.

KOLUMNA: TOMISLAV KLAUŠKI Premijer je govorio o lopovluku, bezobrazluku i profiterstvu. I zvučao kao da opisuje svoj HDZ

Ni energije, ni sinergije

Slabi lideri nisu mogli povući kompoziciju političkih patuljaka, anonimaca i slijepih putnika, već se njihovo liderstvo svodilo na to da se nastoje sakriti iza bulumente stranaka i političkih etiketa. Nije bilo ni sinergije, ni energije.

Tek histerični i sumanuti juriš na političke bunkere.

Danas sličan problem ima SDP sa svojom budućom koalicijom. Peđa Grbin je slabi lider koji vlastite, kao i slabosti svoje stranke, nastoji kamuflirati širokom frontom oporbenih opcija, od Možemo!, preko Centra, do Mosta. 

S time da se, za razliku od Karamarka i Bernardića, suočava sa činjenicom da u tom kontigentu trenutno ima snažnijih lidera od njega, nekih uspješnijih, a nekih ambicioznijih: Sandra Benčić, Ivica Puljak, možda i Nikola Grmoja ili Nino Raspudić, kao i Dalija Orešković, a spominje se čak i Katarina Peović iz Radničke fronte.

U tom sastavu politički patuljak ispada onaj koji bi trebao biti najveći lider.

SVE ZBOG EURA Plenković oštro: 'Neopravdano dizanje cijena ne dolazi u obzir. Sutra ćemo donijeti nove mjere'

Prijeteća sjena

A onda, da stvar bude još bizarnija, nad tom i takvom koalicijom nadvija se prijeteća sjena Zorana Milanovića, duhovnog oca antihadezeovske koalicije. Koji dodaje novu dimenziju histerije. I preko kojeg se HDZ već previše puta domogao vlasti.

Pa ako se stvara referendumska atmosfera rušenja kompromitiranog, korumpiranog, nekompetentnog i defektnog HDZ-a koji se zacementirao na svojih 26 posto popularnosti u anketama, može li jedna takva široka koalicija okupiti na hrpu sve antihadzeovske glasove?

Je li koktel bolji s više sastojaka ili sa samo par dominantnih okusa?

Kilavo dijete

Jasno, takva koalicija sa sobom nosi političku i ideološku konfuziju, sudaranje programa i ambicija, svakako i taština, puno babica u pravilu stvara kilavo dijete, a birači jednih stranaka često apstiniraju zbog onih drugih.

Recimo, kako bi se Most uklopio u kombinaciju ljevice?

Iako, ruku na srce, bilo je i na liberalnoj ljevici stranaka i pojedinaca koji su kasnije održavali HDZ na vlasti.

Tko je u krizi?

Osim toga, problem ove koalicije bila bi činjenica da je SDP stranka u krizi, a Možemo! bi trebala biti stranka u uzletu. Možemo! i Centar drže u rukama dva najveća grada, a SDP se noktima drži za Rijeku. Pa je onda pitanje tko ima organizaciju, a tko viziju i ambiciju.

Puno je tu rogova u koalicijskoj vreći, premda i ta vreća u ovom trenutku mnogima izgleda kao jedini spas od prevlasti Plenkovića i HDZ-a, stranke koja uporno mlati Hrvate po glavi, a oni s još većom upornošću dolaze po još.

Premda, kad se podvuče crta, čini se da je velika (i što veća) predizborna koalicija zapravo praktična opcija: u slučaju poraza krivnja se može prebacivati i raspodijeliti na što više aktera. 

Tomislavu Karamarku i Davoru Bernardiću to na kraju ipak nije pomoglo. Hoće li Peđi Grbinu?