Suprug Danijel, stariji sin i ja radimo doslovno 16 sati na dan kako bismo sve stigli i udovoljili kupcima, ali ništa mi nije teško jer radim ono što volim, kaže nam Martina Vukoja (38).
Ova Međimurka, koju je ljubav dovela u Požegu, bila je pripadnica Tigrova, sudjelovala i u mirovnoj misiji u Siriji, nakon čega je odlučila okrenuti potpuno drukčiju stranicu. Pušku i vojničke čizme zamijenila je štihačom i gumenim čizmama te se posvetila poljoprivredi, zdravoj prehrani i biljkama.
- Rodom sam iz prelijepog sela Donja Dubrava, gdje sam provela veliki dio života. U vojsku sam se prijavila kao majka tada trogodišnjeg sina jer sam tražila posao u kojemu su jasno postavljena pravila i gdje ima pravde, jer nepravdu u životu ne volim. Nije bilo lako jer na prvu me i obitelj tad čudno gledala, ali su to prihvatili i bili mi zaista podrška u tome. Nažalost, moja okolina to baš nije shvaćala i mnogo sam puta čula iza leđa komentare: ‘Kud žensko ide u vojsku?! Ima malo dijete, to nije za žene, ona to neće uspjeti...’ Sve to me još više tjeralo da uspijem i da im dokažem da ja to mogu - prisjeća se Martina.
Iako je, priznaje, bilo i suza i znoja, danas je zahvalna na tom iskustvu jer je očvrsnula kao osoba te upoznala mnoge ljude diljem Hrvatske i šire.
- Nakon završene vojne obuke prvo rado mjesto bilo mi je u Karlovcu u 1. gardijskoj brigadi Tigrovi. Nakon tri godine rada dobila sam priliku prijaviti se za sudjelovanje u mirovnim misijama. Prijavila sam se za obuku za UN-ovu mirovnu misiju, koju sam uspješno završila i provela šest mjeseci na granici Sirije i Izraela na Golanskoj visoravni. Baš u toj misiji dogodila se velika prekretnica u mojem životu - priča Martina.
Iako su ih godinu dana pripremali za ono što ih čeka na Golanskoj visoravni, nekih stvari, kaže nam, čovjek postane svjestan tek kad to doživi.
- Kad vidite dječicu u sandalicama bez čarapa, a vani debeli minusi, srce vam puca. Ta ista dječica već s pet-šest godina čuvaju stada ovaca po nekoliko kilometara od svoje kuće žedna i gladna... Nisam mogla ostati ravnodušna na takvo nešto, kao ni moji radni kolege, pa smo im kriomice noću ostavljali hranu na mjestima za koja smo znali i naučili ih da to mogu uzeti i ponijeti obiteljima. Bilo je to vrlo teško i opasno, ali ponekad čovjek ne može zažmiriti na ljudsku patnju - govori Martina.
Spoznala je ondje i mnogo dobih stvari koje su joj bile od koristi u poslu koji danas radi.
- Ljubav prema biljkama odmalena su mi usadile moje bake Veronika i Franciska, koje i danas uzgajaju biološko povrće i cvijeće i kažu da ih to drži. Uz danas pokojnog djeda Martina mnogo sam naučila o ljekovitim biljkama i njihovim svojstvima. U Izraelu sam se prvi put susrela s uzgojem povrća u povišenim gredicama, što sam ostvarila i kod nas. Kad su to vidjeli moji kolege iz vojske, sjetili su se da sam rekla kako ću to napraviti u Hrvatskoj i javili mi se. Danas su oni naši kupci i velika su mi podrška - nastavlja Martina, koja je nakon povratka iz misije u vojsci ostala još nekoliko godina.
Potom je odlučila skinuti uniformu i posvetiti se radu s biljkama.
- To me uvijek odmaralo u slobodno vrijeme i biljkama sam liječila stres. Svekar je već imao otvoren OPG, pa smo suprug, koji je tad bio ugostitelj, i ja odlučili krenuti s uzgojem. Kupili smo zemljište na kojem smo zasadili najbrže rastuće drvo na svijetu, paulovniju, napravili povišene gredice u kojima uzgajamo biološko povrće, a kupci iz njih mogu sami brati povrće koje žele na svom tanjuru. Polako smo počeli i uzgoj trajnica raznih biljaka. Brzo se pročulo čime se bavimo i došlo je do tolike potražnje da nismo imali dovoljno za sve koji su tražili - priča Martina.
Danas posluju po cijeloj Hrvatskoj i Sloveniji, a biljke šalju brzim dostavnim službama. U Hrvatskoj imaju više od 20.000 kupaca. Dodaje da su potpisali ugovor s proizvođačima u Nizozemskoj koje su i posjetili te da obavezno nekoliko puta mjesečno sudjeluje u aukcijama rijetkih biljaka. Prošle godine njihovu je pomoć potražio i jedan bivši predsjednik.
- Čast mi je što nas je za svoje potrebe uzgoja izabrao i bivši predsjednik Ivo Josipović. Ostvarili smo s njim odličnu suradnju, zasadili mu prekrasan voćnjak i oko njega napravili povišene gredice za uzgoj povrća i bobičastog voća - zadovoljno kaže Martina, koja ima još mnogo planova za proširenje posla.