Narod bez države je kao neka stvar na kiši, govorio je svećenik Anto Baković. Njegova se dosjetka ovih dana pokazala neistinitom. Narod se bez državne pomoći uzorno samoorganizirao. Kuhari, njih 600, izveli su čudo. Za 15-ak tisuća obroka dnevno sredstva su namicali prikupljanjem donacija i izdvajanjem iz vlastitog džepa. Radili su u nemogućim uvjetima.

“Znam da je ovo nešto što te zateče, znam da treba vremena za organizaciju, ali zašto plaćamo poreze, a nemamo nikakvu zaštitu i sustav spreman reagirati odmah? Građani imaju opciju donirati koliko mogu, volonterske udruge raditi kako i što im se kaže, a sustav imati glavninu radne snage, infrastrukture i organizirati. Građani ne vjeruju sustavu s razlogom. Nema ga. Zato su tamo ugostitelji, kuhari i navijači. Jer smo sustav. Da sve štima, nitko nas blizu ne bi pustio - napisao je Matej Janković, kulinarski chef i volonter. Država, čiji su sjajno plaćeni profesionalci prečesto kasnili, griješili, upadali u konfuziju, umiješala se kad je glavnina hitno posla bila riješena. Umjesto isprike, odnosno serije isprika s najviših mjesta, vlast se počela ponašati oholo, bahato, neosjetljivo, propovijedati s visine, a katkad i vrijeđati volontere.

- Sad svi mogu doći i uzeti topli obrok, pa i oni koji to ne zaslužuju, oni koji su došli izvana - rekao je Mladen Vinković iz Civilne zaštite, da bi nešto kasnije Darko Horvat nastavio u istom tonu:

- Količina dnevno pripremljenih obroka sad prelazi 15.000 i mi smo mišljenja da je to preveliki i neodrživi broj toplih obroka koji je potrebno pripremati. Volonteri će biti na terenu dok im ne dođe odluka da nisu više potrebni.

Odluka da više nisu potrebni? Njegove i neke druge loše sročene izjave kasnije je obično sanirao Tomo Medved. Kad ti je profesionalni vojnik najbolji diplomat u timu, onda je sve jasno...

Vladi je, dakle, trebalo nekoliko dana za “pripremu odluke”. Bilo je jasno da je to priprema terena za nečiji dolazak. I da u tih nekoliko dana nemaju ni snage ni kapaciteta da istisnu volontere. Došao je Pleter, čiji čelnici imaju goleme plaće, a dok su volonteri bili potrebni, nije ih bilo. Punih 11 dana stradale su hranili dobrovoljci.

Iako zapošljavaju stotine ljudi, u Pleteru sad traže nove uposlenike. O cijeni obroka i nabavi ne žele govoriti, iako se Vlada kune u transparentnost. Vlada bi se trebala ispričati kuharima, to je najmanje što mogu učiniti nakon svega, ali “veliko srce” ne stanuje na Markovu trgu, pa se tome ne moramo nadati. Ali ljudi koje su hranili, i svi mi, nikad nećemo zaboraviti što su napravili. Bilo je to “Čudo na Baniji”.