Premda bi joj zbog manekenske građe i dugogodišnjeg boravka u Italiji nekako više pristajao mali gradski skuter, poput Vespe, Splićanka Dijana Jelaska radije sjeda na “pravi stroj” kakav je njezina Yamaha Drakstar 650 Chopper, koja je teška oko 380 kilograma.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Volim zvuk motora, koji lagano ‘prede’ u prvoj ili drugoj brzini, a moja ‘beba’ baš tako prede. Motori su mi u genima, moja baka Mikica Radaljac bila je prva žena koja je u Splitu vozila motocikl marke Lambretta. Tu je ljubav naslijedio moj otac, a onda i ja. Vozila sam sve, od Babette, preko Tomosa, Vespe, posuđivala sam ‘Koze’ od prijatelja, kasnije sam vozila i Gileru, Hondu - otkriva nam ova bivša rukometašica, koja je na motocikl prvi put sjela s 10 godina.
Od jednog pravila ipak nikad ne odstupa. U vožnji ne riskira i uvijek nosi kacigu.
- Ne volim jurcanje, moj motor je snažan, ali ta snaga služi mi da se mogu izvući iz svake situacije, a ne da jurcam po cesti. Iako sam na motoru godinama, samo jednom sam pala, još kao mlada s prijateljicom sam proklizala na kiši, ali bez ikakvih posljedica. Motor treba znati voziti i biti pažljiv - kaže.
Iako je zadovoljna novim Chopperom i ne bi ga se odrekla nizašto, voljela bi jednog dana sjediti na Harleyu.
Nije članica nijednog motokluba, a razlog je zanimljiv.
- Pitao me prijatelj iz osnovne škole, koji je biker, bih li se učlanila, ali me upozorio da je većina članova protiv žena u bajkerskim klubovima jer žene unose razdor. Ali valjda je tako kad oni to kažu - nasmijala se Dijana.
Lavice iz Zagreba jure i do 250 kilometara na sat
Zagrebačke bajkerice osnovale su svoj motoklub. Sonytta Perković (45), koju zovu Crna, osnivačica je Moto sestrinstva Lavice iz Zagreba. Uz Crnu, Martinu Combaj (28) i Dubravku Ivčec (30), u sestrinstvu ima još 12 članica. Klub postoji oko četiri godine. One su prava atrakcija na zagrebačkim ulicama. Crna vozi Kawasaki GPZ 500S, Duda vozi Kawasaki Ninja 636, a Martina crvenu Hondu CB 500S.
- Mašu nam iz tramvaja. Često nas i slikaju. Reakcije su gotovo uvijek pozitivne i ljudima izmamimo osmijeh. Ima situacija u kojima misle da smo muškarci, a kad skinemo kacigu, ostanu u šoku – pričaju su nam Lavice.
Automobile ne voze već godinama, niti uskoro planiraju sjesti za volan.
- Taj osjećaj na motociklu ne može se mjeriti sa skučenom vožnjom u automobilu.
Ta sloboda i avanturizam su nemjerljivi. Osjećamo se slobodno kao ptice u letu - objašnjava Crna, koja motocikle vozi već 15 godina.
Duda je bajkerica tek jednu, a Martina je na motociklu oko četiri godine. Njihovi motori teže više od 200 kilograma, a one na njima mogu “potegnuti” i do 250 kilometara na sat.
Sitna, ali dinamitna
- Kolege s posla mi se uvijek čude kako ja tako sitna uspijevam voziti tako veliki motor - prepričava kroz smijeh Martina, koja inače radi kao vatrogaskinja.
- Umjesto auta prvo sam kupila motor. Otac se jako naljutio, ali ni to me nije zaustavilo - prisjeća se Crna.
Svaki slobodan trenutak iskoriste za putovanje jer više vole vožnju po okolnim gradovima i selima gdje su ceste otvorene i manje je ljudi, što za njih znači manje šanse za stradavanjem. Međutim, opasnost vreba i tamo jer su nerijetke situacije da im kokoš, jelen ili sova nenadano izleti ispred motocikla.
- Godišnje padnem barem tri puta. Zadnji pad koji sam imala bio je najteži. Nisam ništa polomila, ali su mi ostali ožiljci po rukama i nogama. Doslovce sam skidala oguljenu kožu sa sebe - prepričava nam hrabra bajkerica Crna.