Na proslavi 25. godišnjice Oluje u Kninu fotoreporteri su snimili jednog od najstarijih sudionika Domovinskog rata.
On je Mirko Potočki (89) iz Novske, koji se u obranu Hrvatske uključio odmah početkom rata. U njegovim dokumentima stoji da je dragovoljac od 25. rujna 1991. i sudjelovao je aktivno u obrani do 10. rujna 1992. godine.
POGLEDAJTE VIDEO: Najstariji branitelj
Tad je UNPROFOR počeo kontrolirati to područje, a Mirko Potočki se s nekolicinom suboraca iz Novske povukao u “ilegalu”. No i zdravstveno stanje uzrokovano pogibijama suboraca ostavilo je traga na njemu.
- Liječnici su mi zabranili da budem aktivan jer su rekli da je to za mene previše riskantno po zdravlje, iako sam tad imao tek 63 godine - kaže nam veselim glasom Potočki.
U tih šest mjeseci, koliko je bio u aktivnom sastavu na novskom području, najteže mu je palo kad je morao s nekolicinom suboraca otići pod okriljem noći sa seoskom zapregom u selo Kričke po šestoricu poginulih suboraca.
- Naprijed sam išao ja jer dobro poznajem svaki puteljak, a iza mene kola s konjskom zapregom i trojica kolega. No ubrzo smo upali u zasjedu koju nam je postavila nekolicina četnika. Bili su neoprezni i mislili su da su sve riješili kad su nas zarobili.
No prevarili su se jer je iza nas išlo još suboraca koji su ih razoružali. Rekli smo im da nam dopuste da naše mrtve odvezemo, a zauzvrat ćemo ih pustiti. Tako smo i napravili, jer bi i jedan ispaljeni hitac s bilo koje strane dovukao njihove suborce i mi ne bismo mogli bez gubitaka se povući, a kamoli dovesti poginule kolege - govori nam Mirko, koji zadnjih šest godina živi sam jer mu je supruga preminula.
Uz izvlačenja poginulih suboraca najsvježija mu je rana koja nikad nije zarasla ona kad je u središtu Novske poginuo kolega kojega se sjeća po nadimku Šokac, koji je imao 40 godina i koji je dan prije smrti trebao dočekati rođenje djeteta. Mirko kaže da mu je Šokac bio cimer jer je spavao u njegovoj kući i dao mu nadimak Deda. Na njegovu licu i držanju, ali i po lucidnosti ne može se reći da je iza njega gotovo devet desetljeća. Sjeća se i detalja iz 2. svjetskog rata.
Svake godine ide redovito u Knin i Vukovar jer su to sveta mjesta koja su najveći simboli stradanja u borbi za slobodu Hrvatske.
Pitali smo ga kako su mu se dopali govori koje su uputili vodeći političari, ali nije nam odgovorio jer je, kako kaže, slabijeg sluha i nalazi se daleko od svečane bine.
Prije odlaska smo ga pitali otkud tajna vitalnog izgleda.
- Jako volim mlade žene - priznao nam je stidljivo.
Na rastanku nam je rekao da možda izostavimo ovo o mladim ženama, jer svaki dan ide kod kćeri na ručak pa će ga špotati, ali se onda predomislio pa dodao neka se i to zna.