Zdanje u Demetrovoj 3 na zagrebačkom Griču jedno je od najinspirativnijih motiva domaće internetske kulture: “Ovdje počiva Paul David von Vakanovich, umro 21. lipnja 1818. četiri godine star“, piše na izlizanoj metalnoj ploči koja je ugrađena u zid haustora. 

Dodatno začinjena hororom ugravirane ljudske lubanje, stimulira najmodernije predaje o Gornjem gradu koje jednostavno vape za starodrevnom mistikom. 

Tako je dječja spomen-ploča utkana u lanac legendi o podzemnim tunelima, krvoprolićima i vješticama koje dozivaju daleki srednji vijek. 

U košmaru glasova koji iskazuju potrebu za nevinim žrtvama na Gornjem gradu, jedna je sitnica posve promašena, druga je apsolutno istinita.

Primjerice, graditeljski investitor u Demetrovu 3, Matija Nikola Mesić, kao član sudbenoga vijeća “plemenite županije zagrebačke“, doista jest sudjelovao u progonu četiri vještice s istoka Medvednice u prosincu 1751., upravo u godini kada je položio njen kamen temeljac. 

Ali nije fanatičan junak tzv. mračnoga srednjovjekovlja koji prakticira sotonistički ritual nego promotor pravosudnoga prosvjetiteljstva, racionalizma i moderne pravednosti. 

Na djelu je, naime, visokoškolovani hrvatski činovnik novoga vijeka koji je kajkavsku kvalifikaciju “coprija“ - nipošto iz osobnoga praznovjerja - bespogovorno blagoslovio do zakonite lomače, uvelike pomažući zemljovlasnicima u Zelini Donjoj koji su se uzalud borili s prljavim jezikom svojih brbljavih kmetica.

Te godine u kojoj je umro dječačić Paul David progon vještica bio je ukinut dulje od pet desetljeća, dok je Mesićeva gornjogradska nekretnina promijenila nekoliko vlasnika. 

Prema očuvanim evidencijama, fatalne 1818. pripadala je njemačkom generalu Gabrijelu Collenbachu, pa nema šansi da je Demetrova 3 rodna kuća mališana Vakanovića, niti da je u njoj izdahnuo.

U novom broju tjednika Express otkrivamo tajnu dječjeg groba na zagrebačkom Griču, tko je Paul David von Vakanovich, te kako je umro i zašto je njegov grob baš na tom mjestu.