Matija Posavec, sada već bivši župan Međimurske županije, priznao je nakon uhićenja sva djela koja mu Uskok stavlja na teret, onih 10 tisuća kuna mita za posao i dva zapošljavanja preko veze. Ipak, na Facebooku je svejedno osnovana grupa podrške uhićenom političaru.

Matija Posavec dao je ostavku na mjesto župana zbog potencijalnih kriminalnih djela, ali razmišlja o tome da aktivira mandat zastupnika u Hrvatskom saboru.

Uskok je pokrenuo spektakularnu akciju uhićenja u Međimurskoj županiji zbog mita od deset tisuća kuna, zbog lažnih suza u kampanji Stjepana Kovača, kao i zbog nekoliko zapošljavanja preko veze. A župan Posavec, inače veliki poštenjak čiji otac tvrdi da od politike nije imao ni bicikl, kompromitira se zbog iznosa nad kojim se drugi lokalni šerifi ismijavaju.

To je sukus priče koja je u petak eksplodirala u javnosti, a preko vikenda se jednako spektakularno ispuhala jer je svima postalo jasno kako u tome nema previše mesa. Kako je to bila pokazna vježba. Skretanje pažnje s HDZ afera u Kutini. Zabava za medije i široke narodne mase.

Ali i kompromitacija svih uključenih.

Opraštaju i HDZ-u

Stanovnici Međimurja navodno su ostali zatečeni aferom svog župana i čak mu daju podršku, unatoč njegovu priznanju svih djela. Ali nije to ništa bizarno ni neočekivano: birači HDZ-a desetljećima opraštaju svojoj stranci afere i skandale, optužnice i pravomoćne presude. Naprosto se vode drugačijim mjerilima.

Građani, osim toga, godinama gledaju kako velike političke ribe, optuženici, gradonačelnici, premijeri, tajkuni, izbjegavaju uhićenja i presude, kako teža kaznena djela prolaze nekažnjeno, a onda se Uskok i policija - po njihovu mišljenju - "iživljavaju" na Posavcu i Kovaču. Zbog djela koja se u hrvatskim mjerilima doimaju sićušnima.

Zbog toga, ljudi su skloniji biti na strani Posavca i vjerovati svom županu kojemu je ovo prva ovakva veća afera, nego Uskoku i policiji koji izbjegavaju uhićenja čak i ljudi koji u Klubu u Slovenskoj izmjenjuju vreće s milijunima mita.

U pitanju su dvostruka mjerila.

Primjer Puljašića

Prije nekoliko mjeseci HDZ-ov gradonačelnik Požege Darko Puljašić podnio je ostavku na mjesto zastupnika u Hrvatskom saboru zbog afere s namještanjem gradskih poslova i prijetnji onima koji u tome nisu htjeli sudjelovati. Našao se, zajedno sa svojim zamjenikom Mariom Pilonom, i pod službenom istragom Uskoka.

Ali nije bio uhićen.

Uredno je ostao na funkciji, razdužio se u Saboru, vratio u Požegu, zaposlio u Domu zdravlja, iako je počinio teže djelo od Posavca, pa čak je i koristio funkciju kako bi prijetio ljudima. Predstavljao je, dakle, opasnost na funkciji.

Zašto Puljašić nije bio uhićen?

Slučaj Kutine

Isto pitanje može se postaviti i u slučaju Kutine, gdje su u javnost izašle mnoge, dokazima i svjedocima potkrijepljene tvrdnje, u trgovinu utjecajem, kupovinu vijećnika, pa čak i prijetnje službenim osobama. Zašto nisu uhićeni HDZ-ov gradonačelnik i HSLS-ovo predsjednik kutinskog Gradskog vijeća?

Ako se uhitilo Posavca zbog namještanja poslova i uzimanja mita, onda je trebalo uhititi i one koji su radili ista ili još teža djela.

Ali možemo ići i godinama unazad pa se sjetiti kako je Uskok tjerao (još uvijek neosuđenu) Marinu Lovrić Merzel da podnese ostavku na dužnost sisačko-moslavačke županice kako bi bila puštena iz pritvora, što je ponovljeno i u slučaju Matije Posavca, da bi Milan Bandić nakon dva uhićenja, nakon nekoliko optužnica i sudskog procesa u tijeku, bio vraćen na dužnost, dobio izbore i nastavio s kaznenim djelima na funkciji sve do smrti.

Zato je ljudima ova priča oko Međimurja frustrirajuća ili naprosto smiješna.

Lažirani SMS-ovi

Stjepan Kovač, bivši SDP-ov gradonačelnik Čakovca, navodno je lažirao prijetnje smrću u izbornoj kampanji. Nije li kaznena prijava bila dovoljna?

Pa lažnim SMS-ovima, u kojima se čak spominjao i bivši glavni državni odvjetnik, mahao je Zdravko Marić u prostorijama Dinama, na lažne SMS-ove pozivao se i Ivica Todorić, pa nisu zbog toga uhićeni.

Ne čini se da je to bila pretjerana demonstracija sile?

Nije sporno da političari trebaju odgovarati za sve svoje malverzacije, za korupciju i kriminal. No pitanje je ima li smisla da Uskok troši svoje ionako nedovoljne materijalne i kadrovske resurse na ovakve slučajeve. Kad mnogi veći prolaze mimo njih.

Uskok je u ovom slučaju nepotrebno ispucao svoj kredibilitet u javnosti i među građanima, zaradio etiketu političkog instrumenta kojim HDZ skreće pažnju sa svojih afera, stvorio dojam kako ovakvim ziheraškim akcijama podebljava svoju statistiku dok oni veliki slučajevi nastavljaju živjeti u medijima. 

Padaju zbog suza

Neki cinik bi zaključio kako je Hrvatska postala toliko osjetljiva na korupciju da padaju političari zbog lažnih suza i tisuću i pol eura.

Ali i da je hrvatska politika toliko propala da su župani prisiljeni primati bijedni mito od deset tisuća kuna. I to u županiji koja se hvali svojim razvojem.

Kompromitacija je, dakle, evidentna u svakom aspektu ove instant afere. 

Nitko u njoj nije ostao čist, ali nitko nije bio ni dovoljno prljav. 

Ako ništa drugo, Uskok je podigao razinu osjetljivosti na afere, a bivši župan spustio cijenu korupcije. Posve dovoljno da hrvatski građani puste jednu suzu. Lažnu, naravno.