Uzmuvalo se u političkim strankama uoči predstojećih lokalnih izbora. Rejting, taj glavni i najčešće jedini razlog političarove sreće i zabrinutosti, a ne prethodni rad i uspjesi ili neuspjesi, nije kakav bi se željelo, pa se krenulo u kombiniranje, koaliranje, sklapanje vrlo zanimljivih paktova, davanje podrški. Česti su, tako, slučajevi da na gradskoj razini neka stranka koalira s jednima, a na županijskoj razini s drugima, a nositelji lista su isti, što samo pokazuje koliko je velikim kombinatorima stalo do birača, koliko do principa, a koliko do sirove moći. Malo se tko više trudi prikriti golu žudnju za vlašću, a o političkim programima i platformama govore samo nepopravljivi naivci. Birači se dotle pitaju koga poduprijeti. Kukuriku koaliciju koja je na prošlim parlamentarnim izborima dobila gotovo plebiscitarnu podršku za rušenje kriminalne, korumpirane HDZ-ove hobotnice? Godinu i pol poslije situacija se donekle promijenila. Želja da na vlast ne dođe Karamarkov HDZ u koaliciji s pravaškim frakcijama, kombinacija koja izaziva zazor u golemom dijelu hrvatske javnosti, ne čini se dostatnim razlogom da se podrži Kukuriku koalicija koja je odmah nakon prošlih izbora odbacila program kojim je osvojila vlast, te se vrlo brzo otkrila kao nedosljedna, nesposobna vlast, odana klijentelizmu prije svega. A najnovije ankete sugeriraju upravo takav razvoj događaja, naime legendarna popularnost SDP-a sve je lošija i lošija, dok HDZ-ova raste puževom brzinom.
Osobito je zanimljiva situacija u Zagrebu. Tu su tri zelene stranke odlučile podržati Rajka Ostojića za zagrebačkog gradonačelnika. Mediji prenose kako je iz stranke Zeleni zajedno kazano da su upravo u njemu prepoznali gradonačelnika koji će braniti interese zelenih te Zagrebom napokon upravljati ekološki mudro i društveno pravedno, što im jamči njegova “Platforma za razvoj“.
Mora li se uopće podsjećati na to da je Ostojić kandidat Kukuriku koalicije, ili na to kakav je odnos te koalicije prema okolišu i održivu razvoju? Samo zato što je ozbiljno shvatila šestu točku Plana 21, onu naslovljenu Politika zaštite okoliša, prirode i prostora, i što se s tim u vezi suprotstavila zagovorniku prljavih projekata tadašnjem ministru gospodarstva Radimiru Čačiću, premijer Milanović bez milosti je svojedobno odbacio ministricu Mirelu Holy.