Europom je nedavno prohujala vijest da Grci stavljaju na prodaju zadnje što imaju - svoje najljepše plaže. Santorini, Halkidiki, Skiathos, bit će mjesta na kojima će se, tijekom sezone, odmarati samo oni koji mogu platiti ulaznice.
Grčka agencija za privatizaciju oglasila je prodaju čak 110 plaža. To se, doduše, formalno-pravno ne naziva prodajom nego koncesijom, ali ta finesa vam u idućih 50 godina neće omogućiti besplatan ulaz na plaže koje su do jučer bile dar Božji, svima na raspolaganju kao sunce, zrak ili voda. Kad smo već kod vode, nje je sve manje. U kontekstu globalnog privatizacijskog “džihada” i ona je ponegdje zaštićena kao vlasništvo, doduše državno. U tri američke savezne države zabranjeno je, recimo, skupljati kišnicu jer se ona tretira kao nacionalni resurs. Grci su na ovaj potez prisiljeni zbog potpunog financijskog sloma, što Bruxellesu u načelu odgovara. Tamo se gunđa samo pro forma. Unijina je politika da se privatnici dočepaju onoga što u pojedinim upropaštenim državama vrijedi.
Na početku mandata Alenke Bratušek, slovenska je vlada najavila odustajanje od privatizacije određenih državnih tvrtki. Odmah je stiglo upozorenje iz Bruxellesa, ali i iz rejtinških agencija, koje su Sloveniju na ljestvici gurnule u “smeće”. Bratušek se u hodu korigirala, pa su problemi uklonjeni. Do kraja ove godine bit će, kako planiraju Slovenci, prodano svih 15 tvrtki koje država nije ocijenila strateški važnima. Milanovićeva je vlada nedavno šokirala hrvatsku financijsku zajednicu najavom prodaje dijela paketa dionica koji je još u vlasništvu države. Cijena HT-ove dionice pala je na rekordno nisku razinu - mnogi tvrde da je jako podcijenjena - pa je trenutak za takvu transakciju najgori zamisliv.
“Prodavati tako ozbiljan udjel (ne toliko u postotku, koliko u vrijednosti - više od 400 milijuna kuna po trenutačnim cijenama) usred ljeta u najmanju je ruku nerazumno”, komentirao je specijalizirani portal SEEbiz.