SDP-ov saborski zastupnik i bivši ministar zaštite okoliša Mihael Zmajlović komentirao je u razgovoru za N1 slučaj ilegalno odloženog otpada u Gospiću, onečišćenje PFAS spojevima te odgovornost nadležnih institucija. Govoreći o slučaju Gospića, kazao je kako on, prema njegovu mišljenju, slikovito pokazuje način na koji se državom upravlja posljednjih deset godina.
Zmajlović je pritom naglasio da treba razlikovati industrijske izvore PFAS onečišćenja od ilegalnog odlaganja otpada. Kazao je kako je upravo ilegalno odlaganje otpada koji može završiti u okolišu i podzemnim vodama trenutno posebno važno za Hrvatsku.
"Gospić je postao pojam za takav otpad", rekao je Zmajlović, dodajući da se istodobno treba baviti i uzrocima zbog kojih proizvodi s takvim spojevima završavaju nekontrolirano u okolišu.
Govoreći o odgovornosti institucija, Zmajlović je ustvrdio da su nadležna tijela prije nekoliko godina nešto poduzimala, ali da njihovo postupanje nije bilo učinkovito.
"Gospić slikovito prikazuje cijeli sustav, odnosno način na koji se proteklih deset godina vodi država", rekao je. Dodao je da se, prema njegovim riječima, znalo za problem, ali da ga institucije nisu uspjele riješiti niti spriječiti nastalu štetu.
Zmajlović se osvrnuo i na razdoblje nakon što je Kina 2018. zabranila uvoz određenih vrsta otpada. Kazao je kako se tada znalo da će se povećati količine otpada u državama Europske unije, posebno u zemljama sa slabijim nadzorom.
Prema njegovim riječima, ljudi koje je opisao kao "poslovne ljude pod navodnicima" tražili su u Europi mjesta gdje bi otpad mogli zbrinuti što jeftinije, a Hrvatsku je pritom označio kao zemlju s propusnim i neučinkovitim nadzorom.
Kritizirao je i odnos vlasti prema gospodarenju otpadom. Tvrdi da se posljednjih deset godina o toj temi iz vladajućih krugova nije moglo čuti dovoljno relevantnih inicijativa te da se sustav, kako je rekao, "skrivao kao zmija noge".
Podsjetio je i na probleme s ispunjavanjem europskih ciljeva u gospodarenju otpadom te slučaj "crnog brda" u Biljanima Donjim, za koji je, kako je naveo, Hrvatska platila šest milijuna eura kaznenih penala zbog zakašnjele sanacije.
'Znali su, a nisu poduzeli ništa'
Kao najveći problem u slučaju Gospića Zmajlović je izdvojio to što nadležni, unatoč saznanjima o opasnom otpadu, nisu pravodobno spriječili daljnje onečišćenje.
"Najveći krimen svih odgovornih u vlasti jest to što su znali, a nisu poduzeli ništa kako bi spriječili daljnju štetu", rekao je.
Kazao je da je nakon prvih nalaza, koji su pokazali da se na lokaciji nalazi i opasan otpad zakopan u tlu iznad krškog terena, trebalo hitno reagirati kako bi se spriječilo širenje onečišćenja prema podzemnim vodama.
Osvrnuo se i na tvrdnje vlasti da je voda iz sustava vodoopskrbe ispravna za piće. Zmajlović je rekao da se upozorenja ne odnose na vodu koja trenutno dolazi građanima, nego na podzemne vode u blizini odlagališta i nizvodno.
"Da, voda u sustavu vodoopskrbe zasad je ispravna za piće, ali mi o tome ne govorimo. Mi govorimo o podzemnim vodama u neposrednoj blizini i nizvodno, koje su dokazano zagađene vječnim kemikalijama. Za to netko mora odgovarati", rekao je.
Zmajlović je komentirao i plan sanacije koji su Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije te Fond za zaštitu okoliša predstavili 22. rujna. Tvrdi da iz tog plana proizlazi kako dokumentacija za sanaciju ranije nije bila izrađena u mjeri u kojoj je vlast ranije najavljivala.
Kazao je da nema procjene utjecaja na okoliš niti građevinske dozvole te da će izrada dokumentacije i ishođenje potrebnih dozvola zahtijevati dodatno vrijeme.
"To su vrijeme oni potrošili. Za to vrijeme onečišćenje prodire sve dublje", rekao je Zmajlović, dodajući da, prema njegovu tumačenju plana sanacije, postavljene mjere kasne dvije godine.
Na kraju je govorio i o inicijativi SDP-a za opoziv Vlade Andreja Plenkovića. Povezao ju je s pitanjem povjerenja građana u državne institucije, pozivajući se na istraživanje OECD-a prema kojemu 22 posto hrvatskih građana ima povjerenje u institucije.
Prema Zmajlovićevim riječima, SDP smatra da bi davanje mogućnosti građanima da izaberu novu vlast moglo postupno vratiti povjerenje u državne institucije.