Iako Sarajevo ima stotine ćevabdžinica, znalci će vam reći da je njihovo carstvo na sjevernoj obali rijeke Miljacke u glavnoj turističkoj atrakciji grada - Baščaršiji.

Iznad stoljetnih zdanja povijesnog i kulturnog centra dižu se oblaci dima što i sitom otvara apetit i uvijek prvo pitanje upućeno strancu glasi: "Jesi li prob’o ćevape?". 

To su jelo Turci donijeli u Bosnu u 16. stoljeću, iako je ono tada bilo drukčije od ćevapa koje danas poznajemo. Navodno potječe iz Perzije koju su Osmanlije osvojili 1514. godine. Podjednako je popularno u svim zemljama nekadašnjeg Osmanskog Carstva na Balkanu, a Bosna i Srbija su ga proglasili nacionalnim specijalitetom, a i Rumunjska ga svojata. Ipak onaj sarajevski ćevap (tur. kebab "na komadiće izrezano meso" ili "nasjeckano meso") nekako je najpoznatiji. 

Ljudi s kojima smo razgovarali nastojali su nam otkriti u čemu je caka. Isticali su da jedino gazde u Sarajevu poznaju drevni recept koji im daje tako sočan okus, pa i sarajevsku vodu u kojoj se pere meso, ali i domišljat marketing.

>>> Više pročitajte u Expressu