Postoje ozbiljne psihološke studije u kojima se istražuje kako redoslijed izvođenja pjesama utječe na konačan rezultat. Matematičari, sociolozi i geostratezi razvijaju hipoteze o strateškim partnerstvima u međudržavnoj razmjeni bodova, čak se takva disciplina i imenuje kao 'eurovisiopsephology'.
Osim nekih dobro znanih i ozloglašenih reciprociteta u glasovima, po sistemu 'ti meni, a ja ću tebi', naročito onog između Grčke i Cipra, važni su i drugi kriteriji. Izraelski sociolog Gad Jair analizirao je rezultate iz razdoblja od 1975. do 1992. i tada je identificirao tri bloka: Zapadni, Mediteranski i Nordijski.
Jair je detektirao hegemoniju Zapadnog bloka, i ustanovio da zemlje iz tog bloka rijetko rasipaju glasove izvan njega. No, ima i tu odstupanja od ‘reciprociteta’, pa Britanci često glasaju za Irsku, ali Irci rijetko daju svoje najjače glasove Britancima. Jairove postavke imaju i svoje kritičare, pa je tako Derek Gatherer, bioinformatičar sa Sveučilišta Lancaster, analizirao razdoblje od 1975. do 2002. i 2005. i identificirao dva bloka koja naziva ‘Vikinška imperija’ (skandinavske i baltičke zemlje) i ‘Varšavski pakt’ (Rusija, Rumunjska, ali su tu i Hrvatska, Srbija, Crna Gora, Slovenija, BiH…) pa zaključio:
'Jedini način da mala zemlja pobijedi na Euroviziji taj da privuče ‘višak’ glasova koji preostane kada ‘blokovske’ zemlje međusobno razmijene bodove. Da bi to postigli, njihovi predstavnici odriču se ‘nacionalnih’ značajki, priklanjaju ‘standardnom’ internacionalnom modelu ‘globalne kulture’ i, najčešće, pjevaju na engleskom. Tako, jasno, promoviraju dominantni (globalni) kulturni modeli, a ne ono što sudionici žele ‘pokazati svijetu’ kao predstavnici malih europskih naroda.
Francuski autor i profesor na Sveučilištu u Nantesu Philippe Le Guern pojasnio je da kulturna i lingvistička unifikacija ide ruku pod ruku s nametnutom upotrebom dominantnog jezika i kulture, i odbacivanjem svih drugih kao drugorazrednih (dijalekata): 'Kada određeni jezik ili kultura zadobije status univerzalnosti, svi ostali zapravo steknu žig ‘čudnovatog’'.
Zanimljivo, kladioničari već godinama izuzetno precizno pogađaju plasmane pjesama na Eurosongu, pa su tako izuzetno točno gađali i polufinalne večeri (promašili su u procjeni da će se u prvoj večeri plasirati Mađar, na primjer). Ništa čudno. Još su prije osam godina matematičkim formulama egzaktno dokazane pretpostavke (a za neke i predrasude o glasovanju na Eurosongu. Njemački tjednik Die Zeit je zamolio matematičara s berlinskog Centra Konrada Zusea da ubaci rezultate glasovanja posljednjih deset godina u jedan kompjutorski algoritam. Iskoristio je software koji inače služi za molekularnu analizu prilikom razvitka novih lijekova.
On traži takozvane 'clustere'. Iako program nije imao nikakve informacije o zemljopisnom položaju zemalja na temelju glasovanja je pronašao šest takvih 'clustera' koji prilično odgovaraju načelu „dobrosusjedske suradnje“, pa iz toga razvio sve moguće modele i potencijalne pobjednike.
POGLEDAJTE VIDEO:
ROĐENJE SINA GA JE DOKRAJČILO? Meghan sad mora biti jaka, Harry se slomio