Kanada se sljedeće godine pridružuje Eurosongu, objavili su organizatori, a prenosi BBC. Odluka dolazi nakon razdoblja promjena u kojem su neke dugogodišnje sudionice, poput Irske i Španjolske, odustale od natjecanja zbog sudjelovanja Izraela.
Kanada će tako biti prva nova članica od 2015. godine kada se glazbenom natjecanju pridružila Australija. Iako će Kanadi kao državi ovo biti prvi put da nastupa na Eurosongu, neki Kanađani već su zapjevali na eurovizijskoj pozornici kao predstavnici drugih zemalja. Céline Dion je tako 1988. kao predstavnica Švicarske odnijela pobjedu s pjesmom 'Ne Partez Pas Sans Moi'.
Kanada nije prva neeuropska zemlja koja će sudjelovati na Euroviziji — Izrael i Australija već redovito nastupaju, a Maroko je sudjelovao 1980. godine. Osim toga, sudjeluju i Azerbajdžan, Armenija i Gruzija za koje mnogi smatraju kako pripadaju Aziji.
ČETIRI POBJEDE IZRAELA
Najdugovječnija neeuropska zemlja koja nastupa na Eurosongu je Izrael, čije je sudjelovanje zbog rata u Gazi ove godine izazvalo niz kontroverzi i bojkotiranje Eurosonga od strane pet zemalja.
Izrael na Eurosongu nastupa od 1973. godine i od tada je pobjedu odnio čak četiri puta, posljednji put 2018. godine kada je pjevačica Netta Eurosong odvela u Tel Aviv, pobijedivši s pjesmom 'Toy'.
Izrael je do sada dva puta osvojio treće mjesto i tri puta drugo mjesto, uključujući i ovogodišnji Eurosong gdje je Noam Bettan s pjesmom 'Michelle' vodio u televotingu, no nakon zbrajanja glasova žirija, pobjedu je ipak odnijela Bugarka Dara s pjesmom 'Bangaranga' koja je osvojila 173 boda više od Izraela.
Po ukupnom broju pobjeda na Eurosongu, Izrael je na trećem mjestu. Francuska, Luksemburg, Nizozemska i UK imaju po pet pobjeda, a Irska i Švedska s čak sedam pobjeda uvjerljivo drže prvo mjesto.
Izrael je do sada pet puta samoinicijativno izostao sa Eurosonga jer se datum održavanja poklopio s Jom Hazikaronom (izraelskim Danom sjećanja na poginule) ili Jom Hašoom (Danom sjećanja na Holokaust). 1980. su trebali biti domain Eurosonga, ali su odbili organizaciju iz istog razloga.
EUROSONG NE MOŽE U AUSTRALIJU
Druga po redu neeuropska zemlja koja se pridružila Eurosongu bila je Australija. Godine 2015. dobili su 'jednokratnu' pozivnicu za sudjelovanje povodom 60. godišnjice Eurosonga. Međutim, reakcije publike su bile toliko pozitivne, da su od tada redovno pozivani da sudjeluju, što se Australiji praktički odmah isplatilo jer su već 2016. godine osvojili drugo mjesto s pjesmom 'Sound of Silence' pjevačice Dami Im. No, i u slučaju da je Australija tada pobijedila, Eurosong bi se svejedno održao u nekoj europskoj državi jer, po pravilima, domaćin mora biti član Europske radiodifuzne unije (EBU), a Australija to još uvijek nije, za razliku od Izraela.
Da je Izrael ove godine pobijediti na Eurosongu, imao bi puno pravo u svojoj zemlji ugostiti sljedeće izdanje Eurosonga. No, s obzirom na rat u Gazi, to bi bilo nemoguće. Kada je Ukrajina pobijedila na Eurosongu tijekom rata, umjesto Kijeva, natjecanje je ugostio britanski Liverpool. Vjerojatno bi se scenarij ponovio i sa Izraelom, s obzirom da je jedina druga opcija otkazivanje natjecanja.
BILI JEDNOM I NIKAD VIŠE
Treća, i posljednja neeuropska zemlja koja je nastupila na Eurosongu je Maroko. Na Eurovizijsku pozornicu popeli su se samo jednom 1980. godine, osvojili 18. mjesto i nikad se više nisu vratili. 1980. godina je godina kada je Izrael odbio ugostiti Eurosong zbog Jom Hazikarona, pa se natjecanje održalo u Nizozemskoj.
U to vrijeme Maroko nije imao diplomatske odnose s Izraelom, a izraelsko sudjelovanje bilo je politički vrlo osjetljivo pitanje u većem dijelu arapskog svijeta. Sudjelovanje na istom međunarodnom televizijskom natjecanju moglo se protumačiti kao oblik normalizacije odnosa, što marokanske vlasti nisu željele. 1981. godine Izrael se vratio, a Maroko nikad više nije prijavio, iako je punopravni član EBU-a i ima na to pravo.
POLITIKA I PJEVANJE
Od ostalih neeuropskih zemalja, sudjelovanju na Eurosongu najbliže je bio Libanon 2005. godine. Odabrali su predstavnicu Aline Lahoud s pjesmom 'Quand Tout S'enfuit', no njihova javna televizija nije mogla ispuniti pravilo EBU-a da mora prenositi cijelo natjecanje, uključujući izraelski nastup. Zbog libanonskih zakona koji su tada zabranjivali emitiranje izraelskog sadržaja, zemlja se povukla neposredno prije natjecanja.
Tunis je planirao debitirati 1977. godine, no također se povukao prije početka natjecanja. Iako službeno nikad nisu obrazložili tu odluku, nagađalo se da je razlog bio sudjelovanje Izraela.
Kazahstan je od 2016. godine pridruženi član EBU-a te su više puta tražili da im se omogući sudjelovanje na Eurosongu, no EBU je jednako toliko puta odgovorio da nema planova za pozivanje Kazahstana, jer pridruženo članstvo samo po sebi nije dovoljno. Za nastup bi bila potrebna posebna pozivnica poput australske.
Katar i Kina su prenosile Eurosong, no nijedna nema RTV servis koji je član EBU-a, pa zato nikad nisu ni uspjele poslati svoje predstavnike na Eurosong. Kina je uz to 2018. cenzurirala dio nastupa (dugine zastave u publici, albanskog pjevača s tetovažama i irsku koreografiju o ljubavi dvaju muškaraca) i dodatno naljutila EBU koji je odmah prekinuo suradnju s njom.
MOGU NA EUROSONG, ALI NE ŽELE
Za razliku od spomenutih zemalja koje se unatoč silnoj želji ne mogu popeti na Eurovizijsku pozornicu, postoje i zemlje koje imaju status punopravnog člana EBU-a, ali zbog kombinacije političkih okolnosti, interesa javnih televizija i financijskih pitanja, nisu zainteresirane za natjecanje. To su Alžir, Egipat, Jordan, Libija i Vatikan.
VEĆ PRIJETE BOJKOTOM SLJEDEĆE GODINE
Nakon pobjede bugarske pjevačice Dare na ovogodišnjem Eurosongu s pjesmom 'Bangaranga', natjecanje se sljedeće godine seli u Sofiju. I dok će Kanada dogodine debitirati na eurovizijskoj pozornici, ostaje upitno sudjelovanje nekih zemalja čiji su javni RTV servisi ove godine bojkotirali natjecanje jer su smatrali da sudjelovanje Izraela u kontekstu rata u Gazi nije u skladu s njihovim uredničkim i javnim vrijednostima. Među njima su Irska, Island, Nizozemska, Slovenija i Španjolska.
Direktor Eurovizije Martin Green izjavio je da će EBU nastaviti razgovore s televizijama koje su bojkotirale ovogodišnje natjecanje te da se nada njihovu povratku 2027. No, Belgijska i Nizozemska već su poručile da će njihov povratak ovisiti isključivo o tome hoće li EBU promijeniti politiku prema Izraelu, tako da bi i sljedeće izdanje Eurosonga moglo biti dramatično.