Areta Ćurković (45) glumom se zapravo počela baviti slučajno. Danas, kaže, 24 godine od prilike koju je dobila, na glumu ne gleda kao na posao, nego kao na poziv koji se jednostavno živi.
Trenutačno igra u seriji “Pogrešan čovjek”, a zapažene je uloge imala u filmovima “Kino Lika”, “Majstor”, serijama “Odmori se zaslužio se”, “Crno-bijeli svijet”, “Stipe u gostima”... Prije dva dana vratila se iz Beograda sa snimanja “Pogrešnog čovjeka”.
- Mala mi je uloga, ali super mi je kad odem tamo, a pogotovo kad imamo malo viška vremena za proći Beogradom. I ekipa na snimanju je odlična, baš se osjećam ugodno - rekla je Areta. Sugrađani u Osijeku su, kaže, zadovoljni serijom. Reakcija publike je dobra pa vjeruje kako će serija biti uspješna.
- Na kavi me često umirovljenici pitaju što će se dogoditi, a ja im ne smijem otkriti. Srednjoškolci na dramskoj mi kažu u stilu kako imam sreće i žele da ih upoznam sa Zoe i Venom - otkrila je glumica. Priznaje da ona sama ne stigne pogledati epizodu, ali se nada da će to nadoknaditi reprizama. Uz to, u matičnom kazalištu igra “Pingvini ne znaju ispeći kolač sa sirom”, gostuje u osječkom HNK u predstavi “Lukava udovica”, te u GK Vinkovci Joza Ivaković u “Staklena menažerija “ Dražena Ferenčine.
- Ništa ne radim bez kalendara i rokovnika. Zasad funkcioniram, nisam još ništa ‘zabrljala’. Ali priznajem da mi je veliki stres. Ne želim nešto raditi ako nisam sto posto posvećena tome i da sve bude u redu. A to je stresno. A nije mi isto kao prije dvadeset godina - rekla je Areta. Završila je Pedagošku akademiju, a na audiciju za zamjenu u u lutkarskom kazalištu javila se na nagovor prijatelja. Ušla je u uži krug, rekli su joj da je posebna i svoja te je - odbili.
- Drugi dan su me zvali i rekli mi da se vratim, da će mi dati šansu od šest mjeseci. Valjda sam je iskoristila, ostala sam 24 godine. Ne mogu me se riješiti - našalila se.
Rođena je u Đakovu, a odrasla u Donjemu Miholjcu. U srednjoj školi preselila se u Osijek, gdje je Areta živjela u djevojačkom đačkom domu.
- Djetinjstvo je bilo bezbrižno i veselo. Bila sam dobra učenica i uživala se igrati sa svojim prijateljicama. U školi smo imali pjevački zbor, a išla sam i u glazbenu školu. Od nepodopština je bio najteži grijeh kad bi susjedima kucali na prozor i pobjegli. Nismo imale problema jer smo bile prebrze. U voćnjake tuđe nismo odlazili, čuli smo groznih priča i to nas je valjda odvratilo - rekla je Areta. U Osijeku je, zapravo, počelo i pravo “koketiranje” s glumom. Bila je u domu jaka dramska sekcije i Areta se odmah snašla. Išla je i na natjecanja.
- Bile su Domijade, natjecanja domova, ne samo dramska, nego i sportska. To je bilo lijepo vrijeme. Sljedeći doticaj je bio na Pedagoškoj akademiji. Upisala sam predškolski smjer i imali smo neke lutkarske predstave, pisali i scenarije. I tako je nekako krenulo - otkrila je. Danas ne može zamisliti život bez glume.
- Rekla bih da je to sve ispalo bez brige i pameti, ali postalo je studiozno za cijeli život. Ja sam davno kucala na neka vrata i tražila ulogu, tako sam se prijavila i na prvu audiciju. Gluma je pronašla mene, a ne ja nju. Danas mi je čudno kad kažem da idem na posao ili da imam 24 godine staža. Gluma je za mene životni poziv, a ne samo posao, ne gledam to tako - rekla nam je Areta.
Godinu dana ranije upoznala je današnjeg supruga Tihomira. Upoznali su se u izlasku s društvom. Ostalo je povijest... Imaju sina Luku (15), a nabavili su i psa Jazza.
- Tihomir nije bio za psa u stanu, no kad je bio na misiji u Afganistanu, nabavili smo ga sin i ja. Vesela smo obitelj, zdravo se volimo i svađamo, kod nas je uvijek neka galama - rekla je Areta. Uskoro se sele u kuću, imat će vrt. Kao prava Slavonka, uživa u domaćoj hrani.
- Nema do pravog kulena, ali s domaćim namirnicama, ne s kineskim češnjakom. Suprug radi odličnu kulenovu seku. A volimo mi i ribu - kaže Areta.