Dudi i Ivana koji obilaze atraktivne turističke destinacije u Hrvatskoj, otišli su do Paga kušati pravi paški sir.

- Hehe imam ideju!  Stavit ćemo proizvođača paškog sira na test! Morat će pogoditi koji je od kušanih sireva njegov! - zamislio je provokativni  Dudijev mozak dobru smicalicu za Marina Pernjaka iz sirane Mih . Ipak se njegova familija bavi proizvodnjom sira od davne 1890. godine. Ako on ne razazna svoj proizvod, zaludu mu sve silne nagrade za kvalitetu sira pokupljene diljem svijeta. Pernjak je samouvjereno izjavio da nema šanse da ne prepozna svoj sir. No, ipak se pomalo vrpoljio.

Dudi i Ivana donijeli su pet paških sireva različite kvalitete. Najgori je bio "no name" paški sir, no najsličniji je bio paški sir od siraninog oštrog konkurenta Paške sirane . Marinu su iza leđa narezali sireve na fete i davali mu jedan po jedan da kuša, zbunjujući ga cijelo vrijeme sa "Evo, ovaj je vaš!" Nije mu bilo lako.

- Hmm, ovaj nije. Ovaj nije. Mljac,  mljac,  nije ni ovaj.. Mogu li opet kušati sir broj dva? - pitao je Pernjak. Kušao ga je i uzviknuo "Sir broj dva je moj sir!" I bio je u pravu! Prepoznao je sir iz svoje proizvodnje i osvjetlao čast svoje sirane.

- A kako degustator na natjecanjima prepozna najbolji sir među 4000 njih? Čuo sam da ste vi pobijedili među tako oštrom konkurencijom, pa kako on može znati kakav je bio 17. sir od njih toliko? Jel' ima tu nekog poguranca - zanimalo je Dudija.  Suvlasnik paške Mih sirane mu je objasnio da ima više ocjenjivača i to u različitim kategorijama, te da svaki kušač zapravo proba tek 20-ak sireva. Ocjenjivači su velike svjetske face na području sirarstva i svjetski renomirani proizvođači, a takvi se profesionalci ne igraju tih igara. Drugim riječima, nije ti to sport na Balkanu, Dudi! Nema poguranca.