Meksički zaplet:Muž našao utjehu u šogorici!

Prije dvije-tri godine, bio novinski članak o jednoj obitelji, koja nije mogla imati djecu, odlučili su se na posvajanje jer, eto SVIM srcem su željeli udomiti dijete, imati člana u obitelji, pružiti mu dostojan život, ljubav, toplinu doma i sve ostalo što se djetetu može dati! Naravno, kako to kod nas uvijek i u svemu biva - totalno razočarenje i frustriranost! Oboje su (barem u ono vrijeme bili, nadam se da su još uvijek) zaposleni, dobra primanja imali, promijenili su životne navike, ostavili se cigareta, prodali manji stan, kupili neki drugi, veći po kvadraturi koji ispunjava zahtjeve "birokracije"...sve, sve, su učinili što se od njih tražilo, da bi se na kraju jednostavno više "umorili" od silnog natezanja, čekanja, "povlačenja za nos" i svega toga! Nekoliko godina je to trajalo - ali jednostavno - NE IDE! A što se dogodi sa ovim "bojanim telefonima", krakatim pticama, rodama i kojekakvim nadr*anim ustanovama.... samo krivo pogledaj, zabrani izlazak svome djetetu, ne daj mu novaca (kojeg blago nama nema 90% svih obitelji); evo ti sran*a, odmah će te prijaviti za zlostavljanje, ignoriranje ili što već neće izmisliti, a ned'o ti Bog da ga udariš (odgojna jedna po turu, "packa" ili "šamarćić"), odmah se zove, socijalna služba i u roku "odmah" što se kaže, ishoduje svu potrebnu dokumentaciju za ODUZIMANJEM skrbništva, i to isto dijete stavljaju na teret države, što je najgore odvajaju ga od roditelja. Nije li to ironično? Koliko ljudi se muči i ulaže napore, da bi dobilo nazovimo to, "bitku" sa svom tom papirologijom i što već sve ne prolaze, a sve što žele je kao što sam već rekao, pružiti dom jednome djetetu i sve što tome pripada; a ovi gore, kad već gledaju na "kresanje" gdje stignu, zašto ne ubrzaju taj proces, ujedno bi rasteretili i državni proračun kojeg crpe dječji domovi! Ironično, zar ne?

ZAMISLITE,ONA RAZMIŠLJA!Pa i JA RAZMIŠLJAM! znate o čemu?Iza mene u pekari sam čula muški glas koji pita dal imaju kruha od jučer.trgovkinja je odgovorila da nema.Ja sam plaćala u tom trenutku i izašla.Nisam se okrenula da pogledam kako izgleda čovjek koji je to pitao jer mi je bilo neugodno zbog njegove situacije..I eto već dva dana je prošlo a ja razmišljam,kako se nisam okrenula i kupila jedan kruh čovjeku.A iskreno govoreći u zdjeli za voće,umjesto njega stoje nagomilani računi za režije.A ta ,što razmišlja a mi takve gluposti čitamo...nemam riječi.Gadim se sama sebi čitajući ove budalaštine.Ona razmišlja moš mislit.