Nisam dobrog zdravlja. Boli me noga i slabije čujem. Zato neću slaviti rođendan. Nadoknadit ćemo boljim slavljem sljedeće godine, rekao je Špiro Guberina.
Legenda hrvatskoga glumišta jučer je napunio 85. Primio je mnogo čestitki. Zvali su ga prijatelji, kolege glumci, i poželjeli mu sve najbolje. Glumac nije htio razgovarati, no čim se malo oporavi, kaže, javit će se svakome od njih. Muči ga i hladnoća jer teško podnosi zimu.
– Volio bih da ljeto traje deset mjeseci, a zima samo dva. Zime su mi teške, deprimirajuće, rado bih ih preskočio, ali ne ide - kaže glumac, koji već mjesecima živi u zagrebačkom domu za starije osobe. Dao si je vremena priviknuti se na novo okruženje. Prvo je živio malo u domu, a malo u stanu kako bi se lakše prilagodio. I u domu se voli šaliti. Želi osnovati dramsku sekciju. Raspisao bi audiciju za Juliju, a on će napokon glumiti Romea.
- Tu sam ulogu priželjkivao još od mladosti, ali mi je nijedan redatelj do danas nije ponudio - požalio se glumac.
Puno vremena provodi na društvenim mrežama i sretan je kad vidi koliko ga mladih ljudi voli. Zbog njega su neki od njih prvi put pogledali “Velo misto”, a po njihovim reakcijama Špiro vidi da glumački trud nije bio uzaludan.
– Mladi mi žele biti prijatelji i veselim im se, no nije mi baš uvijek drago. Volio bih imati i privatni život, ponekad se otkačiti, a ne mogu jer se danas odmah sve dozna. Ako zaglavim u nekoj konobi, odmah kažu: ‘To je bio Špiro’. I završim na društvenim mrežama – kaže.
Iako je iza njega više od pola stoljeća glume, i danas je jako zaljubljen u svoj posao. Ljubav je to, ponosno će, koja ne prestaje. Nije se još dovoljno izguštirao, a sve je, kaže, manje vremena. Iako danas slabije čuje i vidi rado uđe u kazališne dvorane.
– Puno sam bio na tim daskama i tamo se sjajno osjećam. Dokle god me noge služe, nastojat ću igrati. Sviđa mi se i što se više u teatre ne mora stepenicama, nego u nekima postoje i staze za invalide. Pa je lakše hodati. Na Lovrijenac, nažalost, više ne mogu ići, jedino ako me prenesu nekim kranom, ali volio bih i tamo. Imam želju, ali nemam hrabrosti ni pokušati prijeći tih 400, 500 stepenica – iskreno će.
Danas je presretan jer se doista naigrao. Navikao se puno raditi i da može, opet bi odabrao isti posao. Živi od malih sreća koje mu uljepšaju dan. Jedva čeka ljeto jer voli gledati u more i mašta mu tad najbolje radi. Ljetuje na Jadriji, između Šibenika i Vodica, a voli i barkom do Zlarina.