Samo tjedan dana dijeli nas od velikoga koncerta Zagrebačke filharmonije u Lisinskom na kojemu gostuju Tonči Huljić (57) i njegova Madre Badessa. Zanimanje publike je veliko, a skladatelj kaže da je ovo tek upoznavanje publike s time što Zagrebačka filharmonija i Tonči Huljić žele raditi.
Kako izgleda tjedan uoči koncerta? Ima li uzbuđenja, slatke treme?
To je koncert ciklusa u kojemu zapravo nisam bio planiran kad se osmišljavao. Koncert je posvećen filmskim klasicima i filmskoj glazbi. Ravnatelj Filharmonije Mirko Boch i ja smo dogovorili suradnju o kojoj pričamo već dvije godine. Dogovorili smo open air koncerte, a naknadno je dogovoreno da u okviru ovoga koncerta odsviram neka svoja djela iz serija i filmova.
Što ćemo sve slušati?
Filmske klasike. Prvu polovicu koncerta svira Filharmonija, nakon čega se njoj pridružujemo moji glazbenici i ja. Dosta je to sve zahtjevno pa mi izaziva nervoze u trbuhu. Ali zbog toga i jesam krenuo u to. Da sam zaljubljen, bili bi leptirići, a kako se radi o poslu, onda je nervoza. Osjećam strast i uzbuđenje pred to meni nešto novo. Neistraženo, a uvijek sam želio. Uz to što se vježba klavir, kontroliram izvedbu orkestracija koje su jako bitne. Na čelu orkestratora je Krešimir Seletković, prodekan Muzičke akademije u Zagrebu, čije mi je iskustvo neprocjenjivo. Tu su i Josip Ivan Skender, dirigent Opere HNK Zagreb, moja kći Hana, čuli smo kako radi na orkestraciji ‘Dva put sam umra’. Bit će i neke nove obrade pjesama, uz pratnju akademskog zbora ‘Ivan Goran Kovačić’. U jednom trenutku bit će oko 150 glazbenika na sceni.
Na pozornici će uz Filharmoniju biti i zbor “Ivan Goran Kovačić” te solistica Antonella Malis. Jeste li i u jednom trenutku pomislili da je to jako velik zalogaj, čak i za vas?
Nisam, već sam svirao s Britanskom kraljevskom filharmonijom. Istina, u studiju, ali smo bili svi zajedno pri snimanju materijala za grupu Bond.
Ovo je ipak kod kuće, a kod kuće je, zna se, najteže.
Ne opterećujem se time ‘doma je najgore’. Pred domaćom publikom se osjećam doma. Drago mi je da će Zagreb upoznati i taj aspekt moga rada. Lisinski je, iskusio sam to radeći mjuzikl ‘Pacijenti’ i svirajući koncerte s Madre Badessom, prostor napravljen za akustičnu glazbu. Kad svira Filharmonija, nema light efekata. Sad ih sami rade, žele da to bude istinski spektakl. Žele se takvim koncerti približiti duhu 21. stoljeća ne narušavajući integritet klasične glazbe koja je stvarana kroz stoljeća. Da se crossover i filharmonija prikažu živima i aktualnima. Ne brinem ja sam sebe, još dobro i spretno baratam instrumentima.
U Lisinskom će premijerno biti izvedena “Dva put san umra” u novom aranžmanu.
I ne samo ta pjesma. Za Olivera sam napisao tri pjesme i sve su bile karijerske. Zdenko Runjić, najbliži suradnik i moj otac u glazbenom smislu, pitao me imam li pjesmu za Olivera. Napisao sam je na njegovu molbu. I kad je prvi put, 1988., postao direktor Splitskog festivala, trebala mu je pjesma za Olivera. Nije bilo zgodno da je on kao direktor napiše. Od Marine Tucaković i njezina supruga Fute donio sam ‘Što to bješe ljubav’. Napisali su to za Zdravka Čolića. Čuo sam je i tražio da mi daju tu pjesmu da je pokažem Zdenku. Dvije godine poslije Zdenko je i dalje bio direktor, zamolio me da napišem još jednu, pa sam napravio ‘Neka se drugi raduju’. Oliver je s tom pjesmom pobijedio. Zadnja je bila ‘Dva put sam umra’. Sad se pjesme vraćaju autoru. I bavim se u posljednje vrijeme time da objedinim sve što sam radio dosad, da podvučem crtu i mirno krenem dalje.
U što?
Ne znam još u kojem segmentu glazbe, ali ozbiljno namjeravam krenuti dalje istim tempom i istim žarom. Hoće li to biti bjesomučno jurenje hitova na dnevnoj bazi ili nešto šire, s većom mogućnosti da potraje a da ne bude prihvaćeno iz prve, ne znam, ali spreman sam i na to. Baš sad obrađujem neke pjesme od Jelene Rozge za njezin novi solo CD. Imam akustičnu verziju pjesama Magazina iz vremena kad je ona bila u bendu. Jelena mi pušta te pjesme, ja ih se ni ne sjećam, a bile su ispred svog vremena. Danas bi itekako bile aktualne. Tad nisu bile hitovi.
Koji su vas Vjekoslavini stihovi raznježili? Izmamili osmijeh? Dragost?
Puno je takvih tekstova.
Doručak od ljubavi?
Obično u tim lakim notama budu puno teži tekstovi. U tome i je bit. Njezini su tekstovi pjesništvo koje ja zamaskiram malo lakšim žanrom glazbe da bi ih se lakše shvatilo i prihvatilo.
POGLEDAJTE VIDEO:
NITKO IM NE MOŽE ODOLJETI: Žene rođene u ovim horoskopskim znakovima su najveće zavodnice