Svi se u Dubrovniku pridržavaju mjera. Imao sam neki dan koncert na skalinama i bilo je milina gledati publiku kako drži distancu i uživa, kaže Ibrica Jusić (75). Glazbenik kaže da je dobro, poštuje mjere i veseli se kad na Stradunu ugleda turiste s maskama. Šetaju dovoljno udaljeni jedni od drugih. Pjeva na skalinama, imao je koncert, pred crkvom sv. Vlaha.
Osmislio je i slogan “Kad se gradska srca slože i Ibrica pjevati može”. Nastupa mu, dodaje, ne manjka. Ovih dana pjevat će i u Kaštelama, ispred muzeja. Ne svira kao nekad, ali se ne žali.
- Nisam gladan, nisam žedan. Moj pas i gitara su uz mene. Ne treba tražiti kruha iznad pogače. U ovim vremenima dobro je imati posla, a od prevelikog zalogaja može i zapeti u grlu - rekao je Ibrica.
Na svim nastupima prati ga šestomjesečni štenac Simba. Prijatelji su ga upozoravali da je pasmina akita svojeglava, tvrdoglava, no Ibrica za to nije mario. Ima, kaže, dovoljno iskustva sa psima, a Simba ga je osvojio na prvu.
- To malo čudo me oduševilo. Nije tvrdoglav, nego ima jaki karakter. Ljudi su se čudili kako je na Splitskom festivalu ležao uz mene poput sfingice. Ni pomaknuo se nije. Imao je samo pet mjeseci, a ništa ga nije omelo u njegovu ležanju, ni svjetlo, ni glazba, ni pljesak publike - hvali ga Ibrica.
I u Dubrovniku, iako mu je vruće, leži uz njega na svim nastupima. Ibrica ističe da nikad nigdje nije išao bez svog psa. Simba sluša gazdu, gleda ljude, a ne miče se ni kad vidi druge pse da prolaze. Ibrica je pak najsretniji doma, kad vidi kako se njegovi mezimci slažu.
- Kao što je prijašnji pas Bond sve učio mačka Kikija, tako i sad Kiki sve uči Simbu. Njih dvoje se igraju, a ja gledam te njihove vragolije. Ugasim televizor, uzmem gitaru, sviram i uživam s njima - kaže Ibrica.
Dodaje da bi svatko trebao osjetiti ljubav koju psi pružaju.
- Kad bih imao puno novca, svakome bih darovao psa. Ljudi su zaboravili što znači biti u prirodi. Svi se uvlače u zadimljene prostorije, s posla dođu nervozni, frustrirani, a sve što ne mogu reći šefu kažu partneru. Kad imaš psa, uzmeš ga, šetaš, smiriš se i onda doma sve štima - govori Ibrica.
Desetljećima je zaštitni znak Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima je redovito bio domaćin ponoćnih koncerata na skalinama. Izvodio je i samostalne gitarističke recitale u Kneževu dvoru. Kad mu je Dubrovnik postao pretijesan, uputio se put Zagreba, Pariza, svijeta... Svoj prvi angažman dobio je u tadašnjem kabareu Jazavac. Glumice Inge Appelt i Božidarka Frajt uzele su ga za ruku te odvele pokojnima Dragi Bahunu i Fadilu Hadžiću.
- U kabareu su svaka dva tjedna mijenjali pjevača, a ja sam se tamo zadržao tri godine, sve do prvog nastupa na Zagrebačkom festivalu - govori Ibrica.