Jedan od najboljih pisaca 20. stoljeća rođen je u Pragu 3. srpnja 1883. godine, kao prvo od šestoro djece u židovskoj obitelji Hermanna i Julije Kafke. Mučen osjećajima krivnje te zbog čestih konflikata s autoritativnim i grubim ocem, sebičnim i oholim biznismenom, Franz Kafka je odrastao kao plašljivo i pokorno dijete. Zbog tog je kasnije bio povučen u odnosima s ljudima.
Imao je osjetljive živce, patio je od depresije, hipohondrije, migrene, nesanice i raznih stresom izazvanih fizičkih problema koje je pokušavao da liječiti godinama.
Otac i majka nisu ga razumjeli
Psihički sklop, a posebno odnos s ocem, znatno su utjecali na njegova književno djela. Kafkini književni junaci su ljudi koji tragaju za smislom i logikom svijeta u kojem žive, nesposobni da komuniciraju sa svojom okolinom. Optuženi za nepoznate zločine, kažnjeni bez razloga, oni su nemoćni da pobjede autoritativni sistem.
Oca je opisivao kao 'pravog Kafku' - snažnog, glasnog i elokventnog čovjeka. Dominantni Hermann Kafka bio je, kako je pisao njegov sin, izvrstan poznavatelj ljudske prirode. Vrlo je uspješno trgovao luksuznom robom i odjećom. Franzova majka bila je kći bogatog trgovca. Ona je pomagala svom suprugu u poslu, zbog čega su djeca odrastala uz guvernantu te bila željna roditeljske ljubavi i topline.
Ni Hermann ni Julija nisu imali razumijevanja za Franzovu naklonost prema književnosti, smatrajući da on kroz život prolazi 'kao da sanja'. Njihov svijet bio je ispunjen novčanicama, a drugo za njih nije postojalo.
Pišući o tim problemima pokušavao je riješiti unutrašnje konflikte i dileme, i nadvladati negativna iskustva iz grubog i hladnog svijeta u kojem se rodio.
Upisao je kemiju, ali je ipak postao odvjetnik
U studenom 1901. počeo je studirati na njemačkom Karl-Ferdinand Sveučilištu u u Pragu. Izrazito načitan osamnaestogodišnjak, koji se jedva provukao kroz matematički dio gimnazijskog programa, a i to samo zahvaljujući pomoći Huga Bergmanna, pridružio se svojem prijatelju na studiju kemije.
Odabir studija proizišao je iz činjenice da su tradicionalno samo dvije profesije tada bile dostupne Židovima - pravo i medicina. Kako obojica nisu bila zainteresirana za ta dva zanimanja, glasine o mogućnostima zapošljavanja u kemijskoj industriji potaknule su ih da izaberu studij kemije.
Ubrzo su otkrili da nisu nimalo sposobni za rad u laboratoriju. Bergmann je izgurao čitavu godinu prije nego što se prebacio na studij matematike, fizike i filozofije. Kafka je izdržao svega dva tjedna, a onda se prebacio na pravo, koje je isprva odbacio.
Na radost svoje obitelji uspješno je završio pravni fakultet te je kasnije postao pravnih znanosti. Iako to nije bila njegova prva ljubav, postao je odličan odvjetnik i idealni pregovarač, a njegova je argumentacija gotovo uvijek bila prihvaćena.
Bio je strog prema sebi i svom radu
Njegovi suvremenici ispričali su da je bio visok, vitak, tamnokos, dobro građen, uredno i nenapadno odjeven, povučen i stidljiv. Zapešća su mu bila vrlo tanka, a imao je i dugačke prste kojima bi gestikulirao dok bi pričao neku priču.
- Nijedna fotografija ne može pokazati skromnu privlačnost tog čovjeka - govorili su njegovi prijatelji.
Cijelog je života mučio muku s nedostatkom vremena za pisanje. Godinama je radio u osiguravajućem društvu stoga je mogao pisati samo noću. Bio je jako strog prema svom radu. Pisao je sporo i s prekidima te često ispravljao i dotjerivao svoj rukopis.
Kasnije ga je u pisanju ometala i bolest. Većinu knjiga nije nikad dovršio, a većinu svojih rukopisa uništio je sam. Objavio je tek nekoliko pripovijetki, a sve ostalo što je napisao ugledalo je svjetlost dana tek nakon njegove smrti.
Nije uspio pronaći onu pravu
Kafkin najbolji prijatelj, i kasnije biograf, austrijski pisac Max Brod oglušio se na piščevu posljednju želju da se svi njegovi rukopisi spale kad umre i omogućio je generacijama da upoznaju remek djela koja su obilježila svjetsku književnost u prošlom stoljeću.
Nikad se nije ženio, ali je cijenio brak i djecu. Spavao je s mnogo žena, a nekoliko puta bio je ozbiljno zaljubljen. Prema pisanju Maxa Broda, bio je opsjednut seksom zbog čega je često posjećivao bordele, a intenzivno se zanimao za pornografiju te je posjedovao i vlastitu zbirku.
Njegov kratki život obilježile su i veze s tri žene. Sa svojom daljnjom rođakinjom Felicijom Bauer zaručio se, ali je nikad nije oženio. Milenu Jesenski upoznao je kada je ona prevodila na češki njegovu pripovijetku 'Nosač ugljena'. Intenzivno su se dopisivali, a ostavio joj je i svoje 'Dnevnike'.
- Ona je živa vatra, kakvu nisam vidio nikada prije - povjerio se svom prijatelju Maxu. Njihova veza je prekinuta jer se Milena nije htjela rastaviti od muža.
Kada je bio na samrtnoj postelji te je zbog tuberkuloze težio samo 49 kilograma zatražio je ruku tada 25-godišnje Dore Dijamant. Ipak, njezin otac nije dopustio vjenčanje.
Umro je 3. lipnja 1924. godine u sanatoriju u blizini Beča. Posljednje što je zapisao bilo je 'Ubijte me ili ćete postati ubojica'.