Nakon što je na ovogodišnjem Pulskom filmskom festivalu osvojio nagrade za scenografiju i kostimografiju, film 'Mare' redateljice i scenaristice Andree Štake prikazan je sredinom kolovoza i na Sarajevo film festivalu. Ovdje je osvojio nagradu Međunarodne konfederacije umjetničkih kina, a Marija Škaričić za ulogu Mare i treći je put osvojila Srce Sarajeva za najbolju žensku ulogu.
POGLEDAJTE VIDEO: Holivudske zvijezde preko interneta traže ljubav
Film 14. listopada dolazi i u hrvatska kina, a bio je to i povod za razgovor s beogradskom glumicom Mirjanom Karanović (63) koja je odigrala malu ulogu Marine majke. Ona je jedna od najvećih glumačkih zvijezda s ovih prostora i dobitnica brojnih međunarodnih priznanja za kazališne i filmske uloge, a ovo joj je treća suradnja s redateljicom filma Andreom Štakom. Odigrala je glavnu ulogu u njezinu filmu 'Fräulein' iz 2006., a zatim sporednu u 'Cure – Život drugih' iz 2014.
- Pristala sam na ovu malu ulogu jer sam se tijekom rada na filmu ‘Fräulein’ sprijateljila s Andreom, a to se nastavilo i na filmu ‘Cure - Život drugih’. Zapravo me rad s Andreom, kao i s Jasmilom Žbanić na filmu ‘Grbavica’ ohrabrio da i ja počnem režirati filmove, što se prije nisam usudila ni pomisliti. Nažalost, film ‘Mare’ nisam još vidjela. Nadala sam se da ću ga pogledati u Puli ili Sarajevu, ali me u tome spriječila pandemija, a filmove nikad ne gledam na kompjutoru. Pročitala sam scenarij koji također potpisuje Andrea i bila sam oduševljena. Njezini filmovi su uvijek duboko introvertirani, s profinjenim osjećajem za unutarnji život žena - rekla je Karanović.
Kad kažete da su vas ove dvije redateljice ohrabrile da se i sami odvažite režirati, po čemu se razlikuje rad s redateljima od onog s redateljicama?
Imaju različitu vrstu autoriteta. Kad film rade redatelji, uvijek sam nekako osjećala da njihov autoritet dolazi iz, da tako kažem, ortačkog odnosa. Redatelj okupi još trojicu, četvoricu suradnika i onda oni, poput kakve nogometne ekipe, rade nešto važno, dogovaraju se, mašu rukama, galame, puše lulu... Kao glumica imala sam osjećaj da im ne mogu prići kad god poželim jer ih ometam u njihovu važnom poslu. Kad sam radila s redateljicama, shvatila sam da žene mogu nositi istu količinu odgovornosti a da se ne boje pokazati da su nesigurne, ranjive, da prihvate tuđe mišljenje.
Kako napreduje vaš novi film “Majka Mara” i je li pandemija odgodila početak snimanja? O čemu je riječ?
Ne jer smo još u fazi predprodukcije. Riječ je o filmu za koji me inspirirala kazališna predstava Tanje Šljivar na kojoj sam radila u Zenici, a zove se ‘Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali’. Jedna od četiri priče iz predstave govori o majci koja pokušava preživjeti nakon samoubojstva sina. Ja sam priču prebacila u suvremeni Beograd, glavna junakinja je dobrostojeća, uspješna poslovna žena. Početak snimanja predvidjeli smo u proljeće iduće godine, a na scenariju surađujem s Ognjenom Sviličićem i Majom Pelević.
Kad govorimo o Hollywoodu, kako gledate na pokret #MeToo? Neke glumice nikad nisu imale problema s ucjenama, a neke su imale strašna iskustva. Jeste li se ikad susreli s nemoralnim ponudama u zamjenu za uloge?
Ne, nikad. Ali ja nikad nisam izgledala kao mogući plijen. A predatori pažljivo biraju koga će targetirati. Nisu sve žene iste i nemaju sve istu snagu i hrabrost da se suprotstave. Sve to ovisi o mnogo faktora, od odgoja do ličnosti i samouvjerenosti. U takvim situacijama nije dovoljno samo reći ‘ne’. I sama sam se mnogo puta našla u situacijama kad bi me na ulici nepoznati ljudi napadali i vrijeđali. Tek kad bih došla kući, shvatila bih da sam pogrešno reagirala i da sam trebala drukčije. Ljutila bih se na sebe zbog toga, ali bilo je kasno.
U Hrvatskoj su epidemiološke mjere mnoge umjetnike stavila u nezavidnu situaciju. Dijelite li te strahove?
Ja ne znam što se događa, ali čini mi se da se u Srbiji nikad nije snimalo više nego sad. Imam premijeru u teatru krajem ovog mjeseca, već znam da ću igrati u jednoj seriji, a onda i snimati film. Ovakva situacija me neko vrijeme brinula. Sad se više ne bojim iako mi nitko ne može garantirati da će se sve što sad planiram i ostvariti. Ali nadam se da svi imamo valjda mame, tetke, babe ili prijatelja koji će nam dati tanjur tople juhe ako baš sve ode dovraga...