Kada im je prije tri godine ponuđeno da u paru vode emisiju "Zlatna liga", posvećenu generaciji "65 plus", legendarna umirovljena novinarka Ivana Prohić te bivši ratni reporter, urednik i voditelj središnjeg "Dnevnika" HTV-a, kao i glavni urednik Informativnog programa HTV-a od 2004. do kraja 2007. - Vladimir Rončević, rado su prihvatili poziv matične kuće, HRT-a. Za Prohić, koja se umirovila prije 20-ak godina, a kojoj mirovina predstavlja samo prijelaz na drugi kolosijek života i oblik slobode u kojem popunjava praznine nastale tijekom radnog vremena, a to je puna posvećenost obitelji, djeci i unucima, navedeni projekt predstavljao je radost povratka poslu koji je uvijek voljela raditi, kao i kolega Rončević, kojem se svidjela ideja da umirovljeni iskusni TV ljudi, koji su obilježili hrvatsku novinarsku povijest, razgovaraju s poznatim i priznatim osobama iz javnog života. Riječ je o emisiji koju čine zlatnoligaši, tj. osobe iz javnoga, kulturnog, sportskog, umjetničkog i medijskog života, koji ugošćuju isto tako zanimljive goste. Svi oni dobrano su zagazili u umirovljeničke dane, ali su i dalje zanimljivi, aktivni, angažirani i prepuni snage, duha i životne radosti.
- Radeći uredničke poslove nakon ekrana, nisam baš jako zahrđao ili, kako bi mi Primorci ljepše rekli, ćapal ruzinu! Ovaj projekt doživio sam kao povratak u budućnost. Vrhunski profesionalci ispred kamera, ali i svi oni mnogi iza njih, jednako nabrijani znalci svog zanata. Voditelji rade u parovima, ja sam uz Ivanu Prohić, s kojom u tri desetljeća HTV-a nisam radio ni na ekranu niti u redakciji. A u ove tri sezone shvatio sam kolika je to šteta - ističe vitalni i energični Ronac, kako ga od milja zovu prijatelji.
U "Zlatnoj ligi" zlatni par odradio je mnogobrojne intervjue, svi su bili zanimljivi te je teško izdvojiti one koji su im nešto više prirasli srcu.
- Jedan bih razgovor ipak izdvojio, onaj s Giorgijem Surianom i Draženom Siriščevićem. Naime, obojica su rođeni u Rijeci, kao Ivana i ja. Bio je to riječki kvartet, a kako sam ja neizlječivi Riječanin, dajem prednost toj emisiji - kaže srdačni Rončević, kojem je novinarstvo bilo izbor otkad zna za sebe.
Svoj profesionalni put počeo je još kao 19-godišnjak 1969. godine, kad je tijekom studija hrvatskog jezika i književnosti i kulturologije radio kao stalni suradnik Radija Rijeka.
- Otkad znam za sebe, moj je izbor bilo novinarstvo. Na prvoj godini počeo sam honorarčiti na Radiju Rijeka. Ta prva novinarska iskaznica bila je kartonska! Sa slikom, ali kartonska! A zašto novinarstvo? Nije u mojoj obitelji bilo novinara. Jednostavno sam odmalena volio pisati i čitati - otkriva Ronac, umirovljen prije sedam godina.
U svojoj karijeri radio je sve, od prometnih nesreća, preko aktualnosti iz grada i sporta, do ratnog reportera, urednika, voditelja...
- Ne samo da sam u ovih 56 godina novinarstva proletio kroz sva područja ljudske djelatnosti, nego sam iskusio i sve oblike novinarstva. Počeo sam na Radiju Rijeka, zatim bio urednik u ondašnjem udruženom radu (riječka Jugolinija), regionalni dopisnik agencije Tanjug te urednik pomorstva u Novom listu. To je trajalo desetak godina. Poziv iz ondašnjeg TV-a Zagreb brzo sam prihvatio te sam ostao ondje do kraja - kaže Ronac.
Za razliku od njega karijera Ivane Prohić počela je sasvim slučajno, što bi danas rekla, bila je to sudbina. Tijekom studija fonetike i književnosti prof. Škarić predložio joj je da se prijavi na audiciju za najavljivače na tadašnjoj Televiziji Zagreb.
- Prihvatila sam novi izazov jer sam se divila tadašnjim najavljivačima i spikerima koji su poslije postali moji mentori. Nakon nekoliko godina novi izazov: posao u srednjoj školi, jer mi je bila želja okušati se kao profesorica. Bilo je nezaboravno iskustvo ispratiti jednu generaciju mladih u novi život. I baš zato što znam koliko je to težak i odgovoran posao, u potpunosti podržavam zahtjeve za poboljšanje statusa prosvjetnih radnika. Slijedio je povratak na TV i napredovanje u zvanje spiker-voditelj, što sam nastavila raditi godinama, a što me u konačnici dovelo i do 'Zlate lige' - kaže omiljeno TV lice, poznato po profinjenosti i dikciji koja miluje uši.
Tijekom bogate karijere Prohić je viđena u mnogim programima, no njen doprinos u "Programu za slobodu" bio je nemjerljiv, ali i jedan od stresnijih perioda u njenom životu.
- Taj program i naša borba za slobodu nikad se ne zaboravljaju. Bio je to program koji je trajao 24 sata na dan, u kojem smo bili koristan izvor informacija pomažući ljudima u snalaženju u tadašnjim ratnim okolnostima. O tome se manje-više sve zna, ispisivale su se najvažnije stranice naše povijesti i ponosna sam što sam bila njenim svjedokom. To razdoblje proživljavala sam dosta stresno budući da sam bila majka jednogodišnjeg djeteta i supruga dragovoljca Domovinskog rata. Trebalo je sve uskladiti u tim teškim i sudbonosnim vremenima. Bilo je teško sve to proživljavati jer sam bila na izvoru informacija koje su bile slikom i riječju izuzetno stresne. Na sve nas to je vrijeme ostavilo tragove s kojima se, nažalost, nosimo i dan-danas, ali, iznad svega, postoji ponos i sreća što danas naša djeca žive u slobodnoj demokratskoj Hrvatskoj - ponosna je Prohić.
Unatoč velikom uspjehu u radu na mnogobrojnim funkcijama, "zlatnom paru" najveći uspjeh u životu je, kažu, obitelj.
- Definitivno uravnotežena, normalna obitelj. Da nije nje, mi sad ne bismo ni razgovarali o svemu o čemu razgovaramo, pa niti o 'Zlatnoj ligi'. A kad smo već kod zlata, iduće godine feštamo zlatni pir! Glavna i odgovorna urednica (haha), supruga Vera, kći Barbara i sin Marin, zet Vladimir i nevjesta Sanja. I cukar na kraju, četiri unuke - Marta i Sofija po kćeri te Petra i Mila po sinu. Čista desetka! - ponosan je osvajač nagrade HRT-a za životno djelo "Ivan Šibl" za radio i za televiziju, koji slobodno vrijeme često provodi u omiljenoj vikendici u Donjoj Kladi.
- Cijela obitelj, posebno unuke, jako vole Kladu. More, sunce, kamen, mediteransko raslinje, cvijeće koje uspijeva na kršu, ali i poneka pivica, rakijica, dobro društvo za sve uzraste. Divota! No ja nikad nisam bio opterećen slobodnim vremenom jer sam cijeli život radio posao koji volim. Mislim da bih pola svog radnog vijeka mogao kategorizirati kao slobodno vrijeme s obzirom na količinu gušta s kojim sam ga obavljao - priznaje Ronac, koji je u mladosti svirao gitaru, pjevao u klapi te bio rado viđen gost na riječkom karnevalu. Obitelj i djeca i kolegici Prohić ispunjenje su najvećih životnih želja.
- Sin Adi krenuo je stopama svog oca, glumac je u angažmanu Kazališta Komedija i veselim se svim njegovim premijerama, a posebno sam sretna kad ih obojicu gledam zajedno na sceni. Kći Ema, nakon završenog Stomatološkog fakulteta u Zagrebu odlazi na usavršavanje u London, gdje živi i radi te završava master Internacionalnog zdravstvenog menadžmenta na Imperial Collegeu, a potom i trogodišnju specijalizaciju ortodoncije u Barceloni - ponosna je supruga TV i kazališnoga glumca Nedima Prohića.
Upravo sa svojom obitelji i unucima najviše voli provoditi slobodno vrijeme u kamenoj kući na omiljenom otoku Susku, iako je to vrijeme za nekog nemirna duha poput nje također radno.
- I slobodno vrijeme smatram radnim. Nemirna sam duha jer ne mogu sjediti ni pet minuta na jednome mjestu, uvijek moram nešto raditi. Svakodnevno kuham, često sam s unucima, Aja se priprema za prvi razred, a mali Arian tek je navršio dvije godine. Obožavam provoditi vrijeme u vrtu, kositi travu, pronalaziti nove sadnice i pelcere, saditi nove biljke, kako u Samoboru, gdje živim, tako i na Susku, gdje u svom atriju imam pravi mali arboretum. Susak me nadahnjuje i neopisivo ga volim, idealan je za opuštanje i to je razlog zbog kojeg vjerujem da je otok plodnosti. To je antistresni otok zdravog života, bez automobila, otok koji liječi i smiruje ljekovitim biljem, čistim zrakom, šetnjama pješčanim plažama, poljima trstike, kupina... I pored svega, druženje s velikim brojem prijatelja. Imati ih najveće je bogatstvo! Zato volim Susak - otkriva rođena Riječanka, kojoj unuci pomažu i u održavanju zavidne mladolikosti i fizičke forme.