Ovogodišnja spektakularna sezona evenata u organizaciji 24sata i ImagisEvent je iza ugla, a otvaraju je britanske punk/rock ikone The Stranglers, koje 8. srpnja stižu u Cave Romane u Vinkuranu, kraj Pule.
Riječ je o legendarnim punkerima koje posebno pamte starije generacije kao jedan od najdugovječnijih bendova proizašlih iz britanske pub rock scene.
Utemeljeni 1974. godine bili su jedan od ključnih bendova na koje se naslanjala britanska punk, ali i scena novog vala. Na samim počecima na njih su uvelike utjecali slavni The Doors i psihodelija art rocka, što se svakako osjeti na njihovom prvom albumu "Rattus Norvegicus" (1977. godine).
Poznati po tome što se, zahvaljujući čvrstom i nepokolebljivom stavu ne libe prikazati negativne pojave globalizacije, koketirajući s raznim glazbenim pravcima, stvorili su jedinstveni zvuk po kojem više od pet desetljeća "žare i pale" scenom kao jedan od najutjecajnijih bendova svoje generacije.
Nevjerojatan podatak je da je bend svoja prva tri albuma objavio unutar samo 13 mjeseci, što pokazuje da su imali 'more' plodonosnih ideja. Pjesme su nizale same uspjehe s hit singlovima poput "Walk On By", "Peaches", "Always The Sun", "Strange Little Girl" i drugim, donijevši bendu čak 24 singla među 40 najprodavanijih u karijeri.
POSTAVE SU SE MIJENJALE
Album Dark Matters (2021.) sniman je prema nekim informacijama punih devet godina i proglašen je "Albumom godine" od strane magazina Vive Le Rock, te predstavlja njihov kreativni vrhunac.
Ujedno, bio je to zadnji album s osebujnim klavijaturama pokojnog i ključnog člana benda Davea Greenfielda, koji je prije pet godina preminuo od korone. Samo dvije godine kasnije preminuo je osnivač i umirovljeni bubnjar Jet Black.
Postava se s godinama mijenjala, ali nakon odlaska pjevača i osnivača benda Hugh Cornwella (1990.) bend i dalje prati prepoznatljiv glas gitarista Baz Warnea i basista Jean-Jacques Burnela, koji je u sastav ušao sasvim slučajno dok se vraćao s treninga karatea te povezao autostopera, tj. upravo Cornwella.
Ususret skorom koncertu u Istri, donosimo ekskluzivan razgovor s bendom kojemu ovo nije prvi put da nastupaju u Hrvatskoj.
- Obožavamo svirati u Hrvatskoj! Ljudi su vrlo topli i prijateljski, a kako ne dolazimo često, uvijek nam je drago vratiti se kad možemo. Posljednji koncert imali smo u kolovozu 2019. na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku i to je bilo najljepše mjesto za sviranje... u dvorcu na vrhu brda s prekrasnim pogledom na krajolik. I ne govorim to samo zato što pričam s vama već je uistinu sve bilo savršeno, imali smo sjajan koncert. Nismo bili kod vas već šest godina, pa će biti lijepo vratiti se - kaže Baz Warne, koji se bendu pridružio na polovici postojanja (2000.) i koji je pri njihovom osnivanju ('74.) imao samo 10 godina.
U školi je, dodao je, bio prilično normalan klinac, iako su mu govorili da je previše pričljiv.
- Ne bih rekao da sam bio potpuno buntovan, ali imao sam svoje trenutke i znao sam od vrlo rane dobi da želim svirati gitaru... možda je bend bio još nekoliko godina udaljen, ali to mi je uvijek bio cilj. Ovo radim tako dugo da, iskreno, ne znam što bih radio sa svojim životom da nisam glazbenik. Znam da je to "jeftin" odgovor, ali je jedini koji imam! Imao sam "pravi" posao u kasnim tinejdžerskim godinama. Radio sam u uredu, ali to je bilo samo da mogu zaraditi novac za kupnju gitara - kaže nam Baz, kojemu je jedna od omiljenih pjesama verzija njihove "Walk on By" jer se može više izraziti na gitari i ne mora previše brinuti o pjevanju. No, omiljena pjesma koju svi dolaze čuti na koncertima Golden Brown.
- Upadnemo u nevolje ako je ne odsviramo... pa je ponekad ne sviramo namjerno samo da ljude iznerviramo... ali mislim da ćemo je odsvirati u Hrvatskoj za vas - smije se Baz, koji je s bendom napravio četiri albuma, uključujući i najdraži, tj. posljednji 'Dark Matters'.
ISPRED VREMENA
No, najdraži iz ranog razdoblja mu je 'Black and White' (1978).
- Mislim da je od tog trenutka nadalje puno toga što su The Stranglers radili bilo ispred svog vremena. Svaki bend volio bi da je na neki način utjecao na nekoga ili nešto, ali ne započinješ s tim na umu... samo želiš svirati svoje pjesme. Ako tvoja glazba s vremenom postane utjecajna, to je bonus - kazao je i nastavio:
- JJ i ja smo pisali pjesme otkad sam se pridružio bendu i imamo svoje načine kako to radimo. Obično uz puno crnog vina! Uvijek nam je bilo ugodno kad to radimo. Iskreni smo jedno prema drugome o idejama i pristupima. Također, nikada ništa ne bacamo - ni stare ideje, rifove, fraze ili melodije. Sve čuvamo. I ponekad pjesma napisana prije 5 godina ili više, odjednom ima smisla. Znam da nismo jedini u tome, ali ja osobno imam dijelove glazbe koji datiraju desetljećima unatrag, i odjednom se vrate i ne možeš ih izbaciti iz glave dok ne napraviš pjesmu od njih... gnjavit će te dok to ne učiniš! - otkriva Baz, koji kaže da ne sluša previše glazbe kod kuće jer kada stalno piše i svira posljednja stvar koju želi kad dođe kući je - pustiti glazbu.
Voli mir i tišinu u tim trenucima. Osim što pjeva i svira, njegov kolega JJ jako je dobar kuhar te se on brine da nitko ne ostane gladan kada rade na novim pjesmama.
BEND U MRAČNOM RAZDOBLJU
- Njegovi francuski roditelji imali su restoran u Surreyu dok je odrastao 1950-ih i 60-ih, a i njegovi francuski djed i baka su ga puno naučili. Kad god iznajmimo kuću da bismo pisali pjesme i malo se maknuli, on uvijek obavi većinu kuhanja. Ja mogu napraviti uobičajene 'muške' stvari kao što su špageti bolonjez, chili con carne i curryj, ali JJ može puno više. On je stvarno dobar. Ja sam najbolji šaljivdžija, bez sumnje. Odrastao sam u vrlo veseloj, bučnoj kući punoj šala, s moja tri mlađa brata i roditeljima. Moj tata je bio sjajan šaljivdžija i pripovjedač i to sam naslijedio od njega. I moja braća su svi duhoviti momci. Uvijek je bilo nečeg za smijanje. Imao sam gomilu viceva u glavi za svaku priliku. Nažalost, kako starim, zaboravljam većinu njih... Oprosti... koje je bilo pitanje? Haha - smije se Baz, koji dosta vremena provodi u svom studio kod kuće gdje je snimljen i dio albuma posvećen pokojnom Greenfieldu.
Od 18 studijskih albuma koje je bend snimio u dugogodišnjoj karijeri, kontroverzni The Gospel According to the Meninblack (1981.) je najeksperimentalniji. Konceptualni album koji istražuje teme izvanzemaljskih posjeta, vladinih zavjera i reinterpretacija biblijskih narativa, predstavljao je značajan odmak od njihovog punk/new wave zvuka.
Isprva neshvaćen, danas se smatra hrabrim djelom njihove diskografiji i slovi za kultni klasik među glazbenim povjesničarima.
- Taj album bio je prilično neshvaćen. Bend je tada bio u vrlo mračnom razdoblju. Bilo je mnogo droge i pokušavali su stvoriti nešto drugačije. Neki su ga smatrali ispred svog vremena. Nije dobro prošao po izlasku, barem ne komercijalno, ali je s vremenom stekao mnogo obožavatelja. I danas ponekad sviramo pjesme s tog albuma - kaže.
GOMILA JE LOŠE GLAZBE
Smatra da, što se tiče tehnologije, danas je svakako lakše snimati glazbu kod kuće, naspram velikih profesionalnih studija.
- Uvijek je lijepo otići u veliki studio, ali danas se to puno lakše može obaviti kod kuće. U studiju u podrumu svoje kuće provodim puno vremena bilježeći ideje i snimajući. Kad je krenuo covid i kada smo izgubili našeg divnog Davea Greenfielda, te se nismo mogli družiti i putovati, odlučili smo dovršiti album Dark Matters, započeti s njim i naš omaž njemu. Većinu gitara i vokala snimio sam upravo kod kuće. Inače, mislim da je postati 'slavan' glazbenik danas puno lakše. Toliko je platformi za glazbu i možeš je objaviti direktno iz kuće - rekao je i nastavio:
- Snimiš nešto ujutro i već je dostupno javnosti do ručka! Ali, to također stvara gomilu loše glazbe. Danas su standardi vrlo niski i s većinom toga se ne mogu poistovjetiti. U 'starim' danima morao si jako raditi na svom zanatu i svirati stvarne instrumente u stvarnom vremenu pred stvarnom publikom. Većina današnjih pop zvijezda bi se prestravila pred publikom. Oni samo sjede u sobi s nekim softverom. Zato svi zvuče isto! - ističe Baz.
Unatoč činjenici da bend traje pola stoljeća, kaže da je strast još uvijek tu i da još uvijek imaju što za reći, tj. nemaju namjeru stati.
- Zadovoljstvo i privilegija je vidjeti sreću na licima ljudi kojima sviramo, to te nikada ne napusti. Stoga, zašto stati? - zaključio je na kraju.
Ulaznice za ovaj sjajan koncert možete kupiti u sustavu Entrio.