Uglješa Kojadinović mi je bio prijatelj s kojim sam se naigrao na sceni. To je bilo vrijeme popularno po zagrebačkoj televizijskoj drami. Nas dvojica smo često igrali zajedno, rekao je Rade Šerbedžija (71).
Dva glumačka velikana uz iznimno jaku glumačku ekipu gledamo u reprizama serije “U registraturi”.
Šerbedžija je igrao Ivicu Kičmanovića, a Uglješa Kojadinović Žorža Jurića. Uspjehu serije, uz glumačku ekipu i proslavljenog redatelja Joakima Marušića, pridonijela je i tad mlada kostimografkinja Vanda Ninić.
- Koristila sam taft, samt, čistu svilu, muslin, brokat, sve materijale koji su se upotrebljavali od 1830. do 1855., doba koje sam trebala dočarati. Malo sam kostima pronašla u fundusu HNK. Najteže mi je bilo napraviti tisuće različitih kostima, koliko ih je trebalo jer u seriji je bilo više od 150 glumaca - rekla je Vanda.
Upravo ti kostimi zadavali su puno glavobolje glavnoj glumici Ljubici Jović (81), koja u seriji glumi Lauru.
- U početku mi je trebalo puno vremena da se priviknem na te široke haljine, krinoline, korzete. Događalo se da u krinolini nisam mogla proći kroz neka vrata - rekla je Ljubica.
Rade Šerbedžija nije imao problema s hodanjem u odjeći iz 19. stoljeća. Kostimi su mu se, rekao je, svidjeli jer su se uklopili u karakter Ivice Kičmanovića. U prve dvije epizode Ivicu glumi Rene Medvešek (54), koji je tada imao 11 godina. Ulogu je dobio jer je bolje od 600 drugih mališana koji su bili na audiciji trčao, penjao se na stol i recitirao pjesmicu. I Reneov brat Sven (52) statirao je u seriji pa je starijem bratu tad ponosno govorio: “I ja sam glumac”.
Njihovi roditelji vidjeli su oglas Televizije Zagreb u kojem traže dječaka za potrebe nove serije “U Registraturi” i upitali su Renea želi li to. Ovaj je jedva dočekao. Među 600 mališana redateljevo oko zadržalo se na Reneu jer je i fizički neodoljivo podsjećao na Radu Šerbedžiju. Nakon prve epizode čuli su se komentari: “Dobro je da je redatelj za ulogu malog Ivice angažirao Šerbedžijina sina. Jer kad Ivica odraste, mora sličiti dječaku kojeg smo upamtili”. Već u trećoj epizodi Ivica Kičmanović ima 19 godina, odrastao je i igra ga Šerbedžija.
Rene Medvešek još čuva album koji ga podsjeća na 45 uzbudljivih dana snimanja. Svidjelo mu se što su se glumci ponašali normalno poput običnih ljudi. Najviše je zavolio Fabijana Šovagovića i Uglješu Kojadinovića. Kad je snimio svoju ulogu, zamolio je da ostane još nekoliko dana. Bili su, naime, školski praznici pa je mogao pomagati oko nošenja rekvizita. Javljao se na telefon i primao poruke za članove ekipe.
- Taj dječak je nevjerojatan. Od prvog novca koji je zaradio želio je počastiti ekipu. Zbližio se sa svima kao da je s njima odrastao - rekao je redatelj Marušić o starijem Medvešeku.
U televizijskim krugovima poznat kao Žak, redatelj je pazio na svaki detalj serije. Za glazbu je odabrao već tada velikog znalca Arsena Dedića. Pokojni kantautor ponudu je jedva dočekao. Skladao je više od dva sata glazbe za seriju.
- To je bilo moje prvo veliko istraživanje u kajkavskome melosu. Uostalom, to ne smatram nimalo neobičnim. Već 30 godina ovdje živim. Osim toga, mene je uvijek izuzetno privlačio folklor ovih krajeva, i to pogotovo Podravine, pa se usuđujem reći da je to naš najljepši melos - govorio je Arsen.
Kantautor je dodao da je možda u njemu nastao otpor prema tome da se sve unificira, da se sve pretvori u jedan zvuk. Smatrao je da je Krapina uspjela očuvati svoj identitet i da na tome mora ustrajati.
- Krapina je jedno od posljednjih utočišta gdje čovjek od struke može napisati i plasirati popijevku, pjesmu. Obično kažem, možda malo drsko: biti u većini, za mene ne znači biti u pravu! Kad sve to govorim, ne želim nametnuti taj žanr. Ne, stalo mi je samo do obrane toga žanra - rekao je Arsen Dedić.
Snimali smo scenu u kojoj Dorica dolazi do mladog Mecene koji je mora zgrabiti. Dolazi ga moliti da joj oslobodi muža, a on krene prema njoj u namjeri da je siluje. I tu je trebao biti rez, prisjetila se Vlasta Knezović (70).
Ona je glumila zgodnu Doricu, no Marušić je poželio malo akcije i rekao joj: “Daj da te zgrabi za košulju i razdrlji je”. Vlasta nije pristala jer toga nije bilo u scenariju.
Tada su se dobro posvađali, a on je na kraju ipak popustio. Tako je barem Vlasta mislila i uzela nekoliko tjedana slobodno da s Danijelom Marušićem u Sinju snima “Čovika i po”. Tada ju je nazvao jedan radnik, koji je u ekipi “Registrature” razvlačio kablove po sceni. Rekao joj je da je Žaki uzeo jednu manekenku koja će snimiti onu spornu scenu i pokazati grudi. I to u krupno.
- Peročević će joj razdrljiti košulju i oni će tu scenu naknadno umontirati - govorio joj je radnik.
Vlasta je poludjela od muke i ljutnje. Žaki je te gole grudi doista umontirao u scenu, a ona zaprepaštena i silno ljutita nije znala što joj je činiti. Nekoliko tjedana poslije otišla je u Beograd snimati novi film.
- Davala sam velike intervjue, raspričala se o sebi, svom životu, ljudima s kojima sam radila, sve ih redom navodila, a o Žakiju ni riječ. Preskačem ga, kao da ne postoji. I onda me jednom nazvao - rekla je Vlasta.
Pitao ju je kako ga može izostavljati, a toliko su divnih poslova napravili. Sve kolege, predbacivao joj je, spominjala je u intervjuima, pa i redatelje s kojima je radila na samo jednom projektu. Samo je njega izostavljala. Poslije su sve izgladilo. Pomirili su se i nekoliko mjeseci nakon Žaki je umro. Danas ostaju samo sjećanja na sjajnog redatelja i glumce koji su obilježili jednu divnu epohu. Nema člana televizijske ili glumačke ekipe koji nije “izgorio” u želji da dočara priču Ante Kovačevića. Zato i jesu već nakon prvog emitiranja naprečac osvojili gledatelje koji će i danas sa zadovoljstvom odgledati deset kultnih epizoda. I uživati u ulogama, bravurama glumačkih legendi koje više nisu s nama.
Serija “U registraturi” snimala se na mnogo lokacija, među ostalim i u velebnom dvorcu na zagrebačkom Gornjem gradu. Na tromeđi triju mjesta u općini Desinić - Velike Horvatske, Donjeg Zbilja i Ravnica, cestu dugu 150 metara, još krajem 60-ih godina prošlog stoljeća, dakle prije više od 50 godina, pošodrao je Jadran film kako bi se mogla snimati serija “U registraturi”. Po njoj su s konjima i kočijama slobodno prolazili i Zgubidan, i Kanonik, i Laura, i Ivica Kičmanović. Radilo se, prisjećaju se glumci, od jutra do mraka.
- Nakon Hrvatskog zagorja tri mjeseca snimali smo u studiju Spektar na zagrebačkoj Trešnjevci pa sam, poput zatvorenika koji čezne za vanjskim svijetom, molila šofera da me polako vozi kući da vidim ljude - rekla je Ljubica Jović.