Legendarni glazbenik umro je prije dvije godine u 78. godini. Dedić je u ležao u KBC-u Zagreb gdje su mu liječili sepsu. Stanje mu se, nažalost, zakompliciralo i liječnici su procijenili da neće više moći podnijeti operaciju. Počeli su mu otkazivati organi. Uz njega je do posljednjeg trenutka bila njegova Gabi.
- Sjećam se posljednjih Arsenovih dana, govorio mi je: ‘Najteže mi pada to što neću vidjeti odrastanje svojih unuka’. U druženju i odnosu prema obitelji bio je toliko razuman. Svakoga je podržavao u svojim problemima i davao im sugestije. Bio je izuzetno velik, snažan i težak muškarac, a s druge strane je bacio to lavovsko u sebi te onda izlazio kao topao i mili čovjek. Nije lako bez njega - ispričala je svojedobno Novak.
Dedić je rođen u težačkoj obitelji, u kojoj su otac Jovan i majka Veronika od Arsena i njegova brata Milutina očekivali da će završiti neki 'ozbiljni' studij. Iako je već u Šibeniku završio srednju Muzičku školu, Arsen je 1957. godine u Zagrebu najprije upisao pravo. Izdržao je dvije godine, da bi 1959. upisao Muzičku akademiju.
Stanovao je kod strica, a kako bi zaradio za džeparac, prepisivao je note i objavljivao pjesme u časopisima. No njegov pravi uzlet slijedio je 60-ih i 70-ih. Arsen je Gabi upoznao na Akademiji i dugo su bili prijatelji.
- Naša ljubav rađala se polako i izrasla je iz prijateljstva - rekao je jednom Arsen. Par je 1973. godine dobio sina Matiju, koji je postao jazz pijanist svjetskoga glasa.
Susjedi ga se sjećaju s nostalgijom
Točno dvije godine nakon smrti legendarnog hrvatskog glazbenika Arsena Dedića, iz Dubrovnika nam se javio gospodin Vladimir Brković (70) koji je 60-ih godina prošlog stoljeća živio na adresi koju je Arsen spominjao u svojoj pjesmi 'Ne daj se Ines'.
Iako u pjesmi Arsen navodi 'Proleterskih brigada 39 kod Prković' stvarna je adresa bila Proleterskih brigada 35, danas ulica Grada Vukovara, a prezime Brković.
Arsen se u zgradu doselio nakon razvoda od prve supruge, Vesne Suligoj, nećakinje Antuna Gustava Matoša, s kojom je u braku dobio kćer Sandru.
Obožavateljice su ga oblijetale
- Negdje oko 1966. Boško Petrović, također odličan glazbenik, koji je živio na istom katu etažne zgrade kao i mi, zamolio je moju mater da primimo Arsena u našu zgradu. Živio je kod nas sljedeće tri ili četiri godine. - prisjeća se gospodin Vladimir.
On je, kako kaže, tada otišao na studij u Dubrovnik pa nije često boravio u Zagrebu. No ipak se sjeća obožavateljica koje su često tražile tada svježe rastavljenog Arsena na spomenutoj adresi.
- Iako me nije bilo često kod kuće, sjećam se da su stalno dolazile razne djevojke i pitale živi li tu Arsen Dedić i je li trenutno kod kuće - kaže gospodin Brković.
Postao je miljenik njegove majke
Arsen se za vrijeme svog boravka u poznatoj ulici ipak najviše, kaže Brković, zbližio s njegovom majkom.
- Najviše se vezao uz našu majku, a i ona ga je tretirala kao svog sina. Mene u to vrijeme nije bilo pa je on tu 'uletio'. Kasnije me često ispitivao o njoj, zanimalo ga je kako je i što radi - ispričao je.
Brković se s nostalgijom prisjeća prijateljstva s legendom hrvatske glazbe.
- Stvarno imam samo lijepa sjećanja iz tog vremena. Kasnije nakon studija kad sam dolazio u Zagreb, Arsen me uvijek pozivao na svoje koncerte i rado sam odlazio. Osim toga, družili smo se u gradu i često se nalazili, a posebno kod Boška Petrovića - rekao je i dodao:
- Stvarno sam ga volio, ne mogu vjerovati da ga više nema - zaključio je gospodin Brković.