Moje je pravilo da se čuvam bilo kakvih očekivanja. Ali, da, voljela bih da film ‘Sveta obitelj’ ljudi pogledaju u kinu. To je ipak magično mjesto. Veliko platno, činjenica da niste samo gledatelj nego s drugima činite publiku, govori nam redateljica Vlatka Vorkapić (54).
Njezinu komediju “Sonja i bik” pogledalo je više od 100.000 ljudi, a sad je u kina stigao njezin novi film ‘’Sveta obitelj’’. Radnja je smještena u slavonskom selu sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća, gdje su običaji glavni imperativ, a urbani utjecaj gotovo ne postoji.
Film koji prikazuje dvije stvarnosti, jednu koja je dostupna javnosti te prati narodne običaje i onu drugu koja je dobro skrivena unutar četiri zida iza religije i tradicije. Sve je to zapravo samo jedna uljepšana slika imućne obitelji, koja svoje tajne prekriva tradicijom i moći u ruralnoj sredini. Vorkapić kaže da je ideju za film dobila od scenaristice Slavice Šnur 2008. godine.
- Otad pa do snimanja u ljeto 2021. napisale smo brojne verzije scenarija - govori nam Vlatka.
Pomoglo joj je to što je snimila puno etnografskih filmova pa je bila upoznata sa slavonskim običajima.
- Naravno, Slavica je jako puno detalja iz slavonskog života tog vremena unijela već u scenarij. Imali smo pomoć i nekoliko KUD-ova koji su statirali na svadbi. Film je kolektivna umjetnost, tako da je to uvijek rezultat rada mnogih ljudi - dodaje.
Iz Dalmatinske zagore u slavonsku ravnicu redateljica je povela Juditu Franković (42), a srpskoga glumca Nikolu Đuričkog (49) uzela je za lik Marka.
- S Juditom dugo i često radim, ali mi je svaka nova suradnja s njom inspirativna i donese nešto zanimljivo. Ona i ja volimo u radu jako puno istraživati, to je nekako uvijek u osnovi svake naše suradnje. I za ulogu Marka razmišljala sam o puno glumaca, ali mi se učinilo jako zanimljivo da tu ulogu glumi Nikola Đuričko jer, na prvu, možda nije tipična podjela za tu ulogu - kaže i dodaje kako je bilo vrlo zahtjevno pronaći lokacije koje dostojno prikazuju Slavoniju 60-ih godina, kad njezina polja nisu bila okružena autocestama i kućama.
- Možda je najzahtjevnije bilo snimanje berbe u polju suncokreta. Bilo je baš jako teško pronaći polje suncokreta koje nije okruženo cestama, kućama ili dalekovodima, a i da ima dobar položaj u odnosu na Sunce jer nam je bilo važno da polje lijepo izgleda u zoru. Bilo je vrlo izazovno, pogotovo kad se uzmu u obzir financijska ograničenja. Trebalo je puno truda cijele ekipe, a u ovom vizualnom segmentu bih svakako prije svega izdvojila direktora fotografije Filipa Tota i kostimografkinju Ivanu Zozoli Vargović - ističe.
Vorkapić je s cijelim timom proučavala razdoblje, običaje, modu i izgled kuća... Iza njih su sati i sati razgovora sa Slavoncima te proučavanje fotografija njihovih obiteljskih albuma kako bi što vjerodostojnije prikazali to razdoblje.
- Šezdesete godine su vrijeme kad se još svakodnevno po slavonskim selima nosila narodna nošnja, ali je to i vrijeme kad se već počinju javljati utjecaji gradske odjeće. Možemo reći da tad moda počinje utjecati na antimodu jer je narodna nošnja zapravo antimoda kao što je to recimo današnji dress code. Bilo nam je zanimljivo da u koncipiranju likova zapravo uvedemo i njihov odnos prema odjeći - koliko drže do tradicije, a koliko se od nje odmiču - kaže redateljica.