Koncertom pred oko 1000 ljudi u Pakoštanima slavni splitski bend Daleka obala najavio je svoj povratak. Na pozornicu u klubu Joko izašli su osnivači i stari članovi benda Boris Hrepić, Zoran Ukić i Jadran Vušković, s novim pjevačem - inače vrsnim saksofonistom Jakšom Kriletićem Jordesom.
- Toliko sam sretan jer je jučer bilo puno ljudi, mnogo više nego što smo očekivali. I svi su pjevali uglas, znali su sve tekstove pjesama, vidjelo se da su presretni što se Daleka ponovno okupila - kaže novi frontmen benda.
Do suradnje je došlo sasvim slučajno - Jakša je trebao svirati saksofon na novoj pjesmi Daleke obale.
- U studiju je bila ležerna atmosfera, puno smo se zezali i smijali te sam iz štosa stao za mikrofon i počeo pjevati jednu pjesmu i ispalo je odlično. Tako se rodila ideja da dođem u bend - kaže Jakša.
Mnogima je to pravo iznenađenje jer je dosad bio poznat kao prateći saksofonist mnogim poznatim bendovima i malo tko ga je čuo da pjeva.
- Zahvalan sam Davoru Gopcu koji mi je sredinom 90-ih prvi dao šansu da s njima nastupim u Domu sportova i tako je krenulo - prisjeća se Jakša.
Nakon toga sam svirao s Naturalnom mistikom, pa odsvirao tri pjesme Goranu Baretu i njegovim Majkama na albumu ‘Put do srca sunca’ iz 1998. Nakon toga su došli Jinxi i predivna suradnja s Darkom Rundekom.
- Uživao sam jer sam bio mladi glazbenik i učio od boljih od sebe - kaže Kriletić.
O njegovu glazbenom putu se dosad nije znalo previše, pa ni to da je on multiinstrumentalist.
- Rođen sam u Splitu na Starom Hajdukovu. Tata je bio čuvar u popravnom domu, pa su me često čuvali domaši. Dobro sam i ispao kakav sam mogao biti - smije se Kriletić.
Za oca kaže da je bio veliki hedonist, dobričina koju su štićenici obožavali. Nakon što je otac otišao u mirovinu, obitelj se vratila na njegovu rodnu Korčulu, u kuću u Lumbardi.
- Tata je volio pjesmu, društvo, stalno se u našoj kući sviralo i pjevalo, pa sam ja već s tri, četiri godine znao da ću jednog dana svirati u bendu. Tata me odveo u glazbenu školu i prvi instrument koji sam uzeo u ruke bila je mandolina. Ali sam tek onda skužio da u bendu nema mandoline, pa sam poludio! Odmah sam se prebacio na gitaru, ali me privukao i klarinet - priča novi frontmen Daleke obale.
Vratio se u Split kao srednjoškolac i krenuo u glazbenu školu, ali...
- Tamo sam propao. Ja mlad i nestašan, a grad velik... - smije se Jakša, koji je svoju slobodu iskoristio na tulumarenja.
- Na kraju nisam maturirao u Splitu, nego sam srednju glazbenu završio u Dubrovniku. I to klarinet, kod profesora Pietra Cavalierea. Ali mene je i dalje mučilo kako da se domognem rocka i svirke s bendovima, pa sam jednog dana kupio saksofon i vratio se u Lumbardu. Cijelu, dugu zimu sam marljivo vježbao i vježbao, u proljeće sam sjeo na autobus i otišao u Zagreb - prisjeća se Jakša puta do nastupa s najpoznatijim hrvatskim bendovima i glazbenicima.
Na pitanje je li imao tremu zbog velike odgovornosti što mijenja karizmatičnog Marijana Bana, Jakša kaže:
- Moram priznati da sam najprije marljivo učio tekstove i dobro slušao Bana kako je pjevao te pjesme. Ne bi Ban bio tako velik da nije bio poseban. On u pjevanju tih pjesama koristi finese, minijature koje su njegovo pjevanje činile tako posebnim. Baš sam se morao jako potruditi. Uostalom, i meni je žao što on više ne pjeva, ja sam mu još prije nekoliko mjeseci govorio: ‘Daj, Ban, vrati se!’. Ali nije htio ni čuti. Rekao je da je miran sam sa sobom i da je to iza njega.
Dodaje kako mu je drago što se bend vratio:
- Ban je nezamjenjiv, ali nisam imao tremu. Zapravo nikad u životu nisam imao tremu jer to znači da ti je važno da budeš najbolji. Meni je važno da uživam. A uvijek uživam kad sam na bini, kad se svira i kad se pjeva te kad vidim da su ljudi u publici presretni, nasmijanih lica. To se dogodilo i u Pakoštanima. Ti dečki su zaslužili da se vrate i da opet sviraju. Ja sam sinoć sišao s bine na kraju koncerta i pustio ih gore da mogu s publikom guštati u njihovoj svirci - kaže novi frontmen Daleke obale, kojemu je dan nakon koncerta stiglo puno poruka pohvale.
- Idući nastup je na Šibenskom festivalu 22. kolovoza, a do tada ću najprije tri dana puno spavati i uživati u hrani mame Duške. Duška je legenda, ona se naviknula na to da je kuća uvijek puna mojih prijatelja te se veseli kad vidi da se pjeva i svira kao i nekoć kad je otac bio živ - kaže nam Jakša.