Nova scena Hrvatskoga narodnoga kazališta, ona u zagrebačkoj Adžijinoj ulici, samo je pridonijela interesu publike za predstave ovoga kazališta, čije su ulaznice rasprodane već i prije premijere. Baš kako često ističe intendantica HNK Zagreb, dr. sc. Iva Hraste Sočo, "HNK 2 nije samo nova pozornica, nego i mjesto suradnje Opere, Drame i Baleta te platforma za razvoj umjetničkih praksi", a najnovija nagrada "Menadžer godine", koju je primila prije nekoliko dana, samo je dokaz njezina uspješna mandata tijekom kojega je ostvarila povijesni iskorak otvaranjem nove scene HNK 2, čime je HNK u Zagrebu proširio svoje programske i produkcijske kapacitete, dodatno se otvorio novim publikama te ojačao svoju ulogu suvremene, dostupne i društveno relevantne kulturne institucije.
Novi naslovi izazivaju snažan odjek već pri objavi repertoara, a prodaja ulaznica često nadmašuje dostupne kapacitete. Sve predstave HNK do kraja travnja gotovo su rasprodane, a do nekih je nemoguće doći i mjesecima prije premijere. Najnoviji primjer je Verdijeva "Aida" u Operi, kao i "Trnoružica" u koreografiji Paula Chalmera u Baletu, čije su ulaznice planule odmah nakon puštanja u prodaju.
Izvrsno se prodaju i dramske predstave poput "Zastava", koje se u ožujku vraćaju na repertoar HNK Zagreb, kao i nova produkcija "Trilogija o Agamemnonu 2.0". Sličan interes vlada i za mjuzikl "Cabaret" na sceni HNK 2, za koji se redovito traži karta više.
U prostranstvima starog Egipta, na sjecištu mita i povijesti, stvorena je "Aida", glazbeno remek-djelo Giuseppea Verdija, koje ne prestaje očaravati svijet.
Naručena za otvaranje Sueskoga kanala, a premijerno izvedena 1871. godine u Kairu, ta je opera ne samo raskošna inscenacija drevnog Egipta, nego i duboko ljudska drama o ljubavi, dužnosti i izgubljenoj domovini, najavljuju još jednu poslasticu u HNK, "Aidu", koja će na programu biti od 27. veljače, kad je premijera. Nastala je u koprodukciji s Teatrom Massimo u Palermu i Nacionalnim kazalištem Csokonai u Debrecenu. "Aidu" režira Mario Pontiggia, argentinski operni redatelj "poznat po posvećenosti klasičnom pristupu i detaljnoj interpretaciji". U središtu radnje nalazi se tragična ljubavna priča između etiopske princeze Aide i egipatskog vojskovođe Radamesa, a u ulozi Amonasra gledat ćemo Ljubomira Puškarića.
U aktualnoj produkciji "Aide" kakav je Vaš osobni pristup ulozi koju tumačite i po čemu je ona specifična u odnosu na Vaše ranije interpretacije tog ili sličnog repertoara?
Svakoj novoj ulozi, a ova je za mene nova, pristupam na identičan način. Uz muzičku, tu je i dramaturška priprema koja zahtijeva dubinsko istraživanje lika i njegovih odnosa s drugim sudionicima u predstavi. To je u ovom slučaju vrlo zanimljivo jer u notama neke pojedinosti nisu jasno precizirane pa nude razne mogućnosti interpretacije. Pri tome sam se, naravno, savjetovao s maestrom Morandijem i redateljem Pontiggiom, zajedno smo došli do ideje kako u ovoj produkciji protumačiti ulogu Amonasra. Možda je u odnosu na neke nove uloge koje sam nedavno radio upravo u tome razlika. S drugim ulogama neke su okolnosti jasnije postavljene od strane skladatelja.
“Aida" je djelo snažne glazbene i dramske arhitekture. Kako Vi gradite ravnotežu između vokalne zahtjevnosti i unutarnje psihologije lika?
U ovom slučaju snaga glazbe i teksta je toliko velika da zapravo nije u pitanju ravnoteža nego isprepletenost. Odnosno, jedno bez drugoga ne može. Svaka Verdijeva velika uloga je zahtjevna, a u ovom slučaju, zbog iznimne dramatike svake stranice u operi, smatram da su sve velike uloge u ovoj operi jedne od najtežih u Verdijevu opusu. U mojem slučaju, Amonasro mnogo manje sudjeluje u operi u odnosu na Aidu, Radamesa i Amneris, pa mi je lakše.
Ovu produkciju potpisuje međunarodni autorski tim. Kako je izgledao radni proces i što takva međunarodna dinamika donosi ansamblu Opere HNK?
Nama u ansamblu to nije nikakva novost, često radimo nove produkcije s međunarodnim autorskim timovima. U posljednje vrijeme procesi rada s autorskim timom na novim produkcijama su iznimno ugodni i kvalitetni, pa tako i u ovom slučaju. Nije, zapravo, bitno odakle dolaze članovi autorskog tima, bitno je kakvi su umjetnici i ljudi.
Svaka nova postava donosi drukčiju estetiku i kazališni rukopis. U čemu je, po Vašemu mišljenju, specifičnost ove "Aide"?
Ova će vjerujem ostati dugo na repertoaru, prije svega zbog svoje monumentalnosti bazirane na tradiciji, odnosno klasičnom pristupu pri osmišljavanju produkcije. Riječ je o divnoj scenografiji, prekrasnim kostimima koji i nama izvođačima unose neku posebnu energiju. Siguran sam da će publika ostati pod dojmom nakon što pogleda predstavu.
Suradnja sa šefom dirigentom Pierom Giorgiom Morandijem sigurno je važan segment ove produkcije. Kako biste opisali njegov pristup Verdiju i način rada na probama?
Mogu samo naglasiti da mi je čast raditi s takvim dirigentom i umjetnikom, od njega se uči doslovno u svakom trenutku rada. Njegova posvećenost snazi glazbe zapravo je nevjerojatna. K tome, vodi nas kroz predstavu i proživljava svaki takt s nama te nam tako omogućuje da opušteno tumačimo svoje uloge.
Koliko Vam kao iskusnom umjetniku znači dijalog s dirigentom u procesu oblikovanja uloge? Postoji li u ovoj produkciji neki trenutak u kojem ste posebno osjetili tu umjetničku sinergiju?
Dijalog s dirigentom i redateljem je jedan od ključnih faktora. Naravno, i odnos s kolegama. Samo uz poticajno i pozitivno ozračje dolazimo najboljih rezultata. Neki posebni trenutak ne bih izdvajao, više se tu radi o stalnoj nadogradnji u vokalnom i scenskom smislu.
Iza Vas je i bogata međunarodna karijera. Kako iskustvo rada na velikim europskim pozornicama utječe na Vaš pristup projektima u Zagrebu?
Pa rekao bih da je tu riječ o dvosmjernom utjecaju. Nikad nisam imao različiti pristup projektima, uvijek dajem maksimum gdje god da nastupam. Svaka produkcija pozitivno utječe na sljedeću, obogaćujem se iskustvom i znanjem, pa je samim time lakše raditi unatoč sve većim izazovima koje donose uloge koje interpretiram u posljednje vrijeme, a riječ je o najzahtjevnijim ulogama zrelog baritonskog repertoara.
Opera HNK posljednjih godina ostvaruje značajna međunarodna gostovanja i suradnje. Smatrate li da je zagrebački operni ansambl danas ravnopravan europskim kućama s kojima surađuje?
Apsolutno, naše su produkcije posljednjih nekoliko godina upravo to pokazale. Tome smo svjedoci mi izvođači, naša publika, ali i takvi su odjeci međunarodne publike te kolega koji dolaze u naše kazalište. Mnogo ih je iznenađeno visokom razinom izvedbi, produkcija i ozračja. Svi bi se rado htjeli vratiti.
Kad pogledate vlastiti profesionalni put - od obrazovanja do današnje pozicije jednog od vodećih baritona i opernih umjetničkih autoriteta - što Vas danas najviše motivira i koji su umjetnički izazovi još pred Vama?
Svoju karijeru vrlo ozbiljno i detaljno planiram. Nikad nisam srljao s odabirom uloga i smatram da je to ključ za kvalitetnu i dugovječnu karijeru. Upravo zato su preda mnom još mnoge neostvarene uloge, za koje nije bilo pravo vrijeme da ih interpretiram. Postoje neke za koje sam bio spreman, ali teško je očekivati da mi se baš sve ‘zvijezde’ poslože i da na repertoaru mojeg ansambla budu baš sve te uloge ili da dobijem ponudu i da mogu gostovati negdje drugdje. Pogotovo jer posljednjih godina nemam mnogo vremena za gostovanja izvan Zagreba zbog obveza u ansamblu i kazalištu u kojem djelujem i kao savjetnik za Operu. Preda mnom je još mnogo izazova, nakon “Aide” i uloge Amonasra u Zagrebu čeka me i posljednja operna premijera u sezoni - “Tannhäuser” Richarda Wagnera, u kojemu ću tumačiti divnu ulogu Wolframa.