OCJENA: 7.5/10
(Apple TV)
Prošlo je par godina otkako je Ted Lasso ostavio Richmond i vratio se u Ameriku. Sad radi sasvim običan posao, nekakav je niži menadžer u supermarketu, i na prvu ruku, sve je okej. Samo što nije.
Ted je potiho nesretan, nedostaju mu upravo ono što je u Engleskoj pronašao - nogomet, kaos, ekipu i osjećaj da pripada negdje. Onaj “Believe” mentalitet kojeg tako uspješno propagira.
Na nagovor obitelji, ali i Rebecce, Keeley i ostatka ekipe iz kluba, vraća se u Englesku. Ali ovaj put ne preuzima muškog premierligaša, već preuzima žensku momčad Lady Greyhounds! I premda se promijenila svlačionica, Ted Lasso nije izgubio ono zbog čega je bio toliko drag publici.
Četvrta sezona ove serije o nogometu, koja zapravo nije serija o nogometu, i dalje je topla, simpatična i duhovita. A najveći razlog zbog kojeg sve to funkcionira ponovno je Jason Sudeikis. Njegov Ted je i dalje hodajući stroj za loše fore, čudne usporedbe i potpuno iskrenu dobrotu. I dalje je pomalo naporan, ali na neki dobar način. Znate svi nekog takvog...
Sudeikis jednostavno zna izvući maksimum iz tog lika. Scene s njim i “Beardom” često su spektakularno zabavne, ponekad i zbog jednostavnosti i gluposti.
Odlična je i Tanya Reynolds kao Alice, trenerica koja je gotovo savršena suprotnost Tedu. Hladna, ozbiljna i prilično alergična na njegovu filozofiju “sve će biti dobro” A i glumice nogometašice su podosta zabavne. Likovi jesu gotovo pa 100 posto stereotipni, imamo ludu golmanicu, mudru majku, blizanke koje se mrze i vole... Ali i za njih ćete navijati nakon prve epizode.
Kad postavite dobre temelje, četvrta sezona ne mora ponovno izmišljati toplu vodu. Dovoljno je da nas podsjeti zašto smo je prvi put zavoljeli - zbog likova koje je lako voljeti. I mrzovoljnih dobrih duša, nismo zaboravili na Roy Keana, ovaj Roy Kenta...
Ted Lasso i dalje je serija koja vjeruje da ljudi mogu biti bolji. I, što je možda najvažnije, ne ponaša se kao da je to glupa ideja.