Josip Bobi Marotti među najvećim je i najpopularnijim hrvatskim glumcima i kazališnim pedagozima, jedan od utemeljitelja Zagrebačkog dramskog kazališta (danas Gavelle) i desetljećima jedan od njegovih najistaknutijih članova. Iako nas je napustio prije deset godina, vjerojatno nema redovitijeg posjetitelja Histrionovih predstava kojemu i danas njegov lik i komediografsko umijeće nisu još uvijek živo pred očima. Jer sve od 1986. do 2010. Bobi je upravo u tim predstavama pokazivao virtuoznost komičara i ljubav prema kazališnoj sceni koju nije želio napustiti niti u poznim osamdesetim godinama. Upravo zbog te ljubavi prema kazalištu i humoru zasigurno bi bio zadovoljan da je njemu posvećen jubilarni deseti festival komedije Bobijevi dani smijeha uspio i u kazalištarcima posebno teškim uvjetima okupiti veliki broj predstava i ispuniti onoliko mjesta u gledalištu koliko su epidemiološke mjere dopuštale.
Specijalno priznanje kao najbolja mlada glumica (do 28 godina) zaslužila je Dea Presečki za naslovnu ulogu u predstavi Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu Matiaš grabancijaš dijak Tituša Brezovačkog u režiji Krešimira Dolenčića. Njezina interpretacija najpoznatijeg, a i najneobičnijeg klasičnog lika kajkavske komedije je snažnom energijom u atraktivnoj kombinaciji fizičke ekspresije i lakoćom izgovora zahtjevnog teksta uspje šno približila Matiaša suvremenoj publici.
Nagradu za najbolju žensku ulogu dodjeljujemo Ines Bojanić za interpretaciju Miriam u predstavi Gradskog kazališta Požega Guja u njedrima Alena Ayckbourna u režiji Rajka Minkovića. U predstavi koja uspješno povezuje crnu komediju, triler i horor, a nitko nije onakav kakvim se čini, Ines Bojanić igra pomalo retardiranu ženu jasno i bez pretjeranog prenaglašavanja njezinog stanja, da bi nekim detaljima dala naslutiti kako je takvo ponašanje možda i obrambeni mehanizam kojim izbjegava napade i neprimjetno aranžira situacije tako da bi se njima okoristila.
Hrvoje Klobučar svoje komičarsko umijeće pokazuje ponajviše u Histrionu, postajući sve uspješniji tijekom dvadesetogodišnje suradnje, a nagradu na desetim Bobijevim danima smijeha zaslužio je svojom komičarskom dominacijom i raznovrsnošću u čak tri predstave – dvije u izvedbi Histriona Bila je to ševa Ephraima Kishona u režiji Lee Anastazije Fleger i Na parove razbroj s' Petera Quiltera redatelja Ivana Gorana Viteza te jednoj u produkciji Dramskog kazališta Gavella Zagreb 2020, autorskom projektu Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića. U Kishonovoj verziji Romea i Julije oduševljava detaljima čovjeka u dugom nesretnom braku, jer se ovdje veliki romantični ljubavnik nije ubio nego oženio Julijom. Jednako je uvjerljiv i kao mladić koji želi postati rockzvijezda u nadrealnom Zagrebu 2020 nakon potresa i pandemije, dok u Na parove razbroj s' iznimno duhovito tumači četiri potpuno različite osobe (od kojih je jedna žena) u omnibusu od četiri vrlo zabavne ljubavne priče.