U zagrebačkom hotelu Antunović predstavljena je knjiga “Ja sam Edi… i to je dovoljno” novinara i autora Edija Kiseljaka, autobiografska ispovijest koja već danima izaziva snažne reakcije javnosti. Pred prepunom dvoranom održana je večer otvorenog dijaloga o identitetu, stigmi, životu s HIV-om, prihvaćanju i društvu koje još uvijek teško prihvaća različitosti.
Program je vodio poznati novinar i voditelj Aleksandar Stanković, a u panel razgovoru sudjelovali su Dalija Orešković, Anđa Marić te prof. dr. sc. Josip Begovac. Jedan od emotivnijih dijelova večeri bio je i razgovor s Josipom Lisac o ljubavi, slobodi i pravu čovjeka da bude ono što jest.
Svojim dolaskom podršku Ediju dali su Ida Prester, Marco Cuccurin i Hana Hadžiavdagić, koja je s Kiseljakom radila u emisiji Red Carpet, predstavnica Grada Zagreba, predstavnici norveške ambasade, kao i mnogi uzvanici iz medicinskog života Hrvatske. Najupečatljiviji moment bio je dirljiv govor samog autora koji je publika nekoliko puta prekidala pljeskom.
“Večeras pred vas ne izlazim samo kao autor knjige. Večeras pred vas izlazim kao čovjek koji je godinama učio živjeti u društvu koje u tebi prvo vidi razliku, a tek onda čovjeka”, rekao je Kiseljak na početku govora.
Govoreći o životu s HIV-om, diskriminaciji i osjećaju nepripadanja, posebno je naglasio koliko ljudi koji se osjećaju drugačije često žive u strahu i tišini.
“Umorni smo od toga da moramo objašnjavati vlastito pravo na dostojanstvo. Umorni smo od toga da se ljudskost dijeli na ‘naše’ i ‘njihove’”, poručio je Edi.
U govoru se obratio i političarima te institucijama.
“Ne tražimo privilegije niti poseban tretman. Tražimo ono što svaki čovjek zaslužuje — da može živjeti bez straha da će zbog onoga što jest biti manje vrijedan.”
Vrhunac emocija uslijedio je na kraju njegova obraćanja.
“Ja sam Edi. Homoseksualac sam. Živim s HIV-om. Pišem. Volim. Osjećam. Borim se. Padam i ustajem kao i svi drugi ljudi. I to je dovoljno”, rekao je pred publikom koja ga je nagradila dugim pljeskom.
Knjiga “Ja sam Edi… i to je dovoljno” donosi osobnu priču o suočavanju s HIV dijagnozom, osjećaju srama, borbi sa samim sobom, ali i procesu prihvaćanja i života bez skrivanja. Upravo zbog iskrenosti i otvorenosti mnogi su večer opisali kao jednu od najemotivnijih promocija knjiga posljednjih godina.
Na panelu su otvorene i brojne društvene teme koje nadilaze samu knjigu. Anđa Marić govorila je o pritisku javnosti, životu s autoimunom bolešću i iskustvu majke čiji se sin našao u istražnom zatvoru.
“Ljudi me pitaju kako mogu biti motivator dok mi je sin u zatvoru. To su pitanja koja ne samo da bole, nego dodatno narušavaju zdravlje osobe koja se već godinama nosi s teškom autoimunom bolešću”, rekla je Anđa.
Govoreći o odnosu društva prema drugačijima, priznala je kako se godinama trudila biti fina prema svima, skrivajući koliko joj je teško. Prisjetila se i razdoblja kada je pokušavala biti ljubazna prema svima, čak i kada su je vrijeđali, kako nikoga ne bi povrijedila.
“Godinama sam skrivala svoju autoimunu bolest i pokušavala biti fina prema svima. Danas znam da me ta pristojnost skupo koštala. Ljudi znaju biti jako zli i odlučila sam biti bezobraznija kada treba zaštititi svoje zdravlje i svoje dostojanstvo.”
Na pitanje Aleksandra Stankovića kako odgovara na komentare da je bolesna zato što se “nije dovoljno molila”, odgovorila je u svom prepoznatljivom tonu:
“Svojim štapom. Slobodno napadajte, ali podsjećam da napad na osobu s invaliditetom košta 2000 eura.”
Anđa se osvrnula i na svakodnevne situacije s kojima se suočava kao osoba s invaliditetom, istaknuvši koliko ljudi često znaju biti nepristojni i nametljivi.
“Ljudi zure u mene, postavljaju intimna pitanja iako me uopće ne poznaju, a posebno me iritira kada me žele dodirivati bez dopuštenja. Mnogi koriste ružne riječi i misle da imaju pravo komentirati tuđe tijelo, bolest ili život.”
Dalija Orešković pričala je o prijetnjama i pritiscima s kojima se suočava zbog svojih javnih stavova, otkrivši kako joj pojedinci prijete čak i spaljivanjem na lomači.
“Ne sjećam se kada sam posljednji put u Zagrebu vidjela dvojicu muškaraca ili dvije žene da se drže za ruke bez straha ili zadrške. Hrvatska na papiru ima odlične zakone kada su u pitanju prava LGBT manjina, ali jedno je ono što piše na papiru, a drugo ono što se zaista događa među ljudima i u društvu. Imam osjećaj da postoje dvije Hrvatske – jedna stvarna i jedna na papiru.”
Dodala je i kako bi društvo trebalo prestati zadirati u privatne živote drugih ljudi.
“Koga bi trebalo biti briga tko s kime spava i što netko radi sa svojim partnerom unutar svoja četiri zida? To bi trebala biti privatna stvar svakog čovjeka.”
Komentiralo se i prazno mjesto na panelu pored Aleksandra Stankovića, koje je simbolično ostavljeno za predstavnika Vlade Republike Hrvatske.
“Ta stolica nije bila prazna slučajno. Posljednja četiri tjedna vodio sam razgovore s Vladom Republike Hrvatske jer sam iskreno želio da na ovom panelu sudjeluje i predstavnik Vlade. Smatrao sam da je važno da razgovaramo, čak i kada se ne slažemo, jer bez dijaloga nema ni društvenog pomaka”, rekao je Edi.
Dodao je kako, unatoč višestrukim razgovorima i pozivima, nikada nije dobio konačnu potvrdu dolaska.
“Od svih razgovora koje smo vodili, nikada nisam dobio potvrdu, a večeras se njihov predstavnik nije pojavio ni na promociji ni na panelu. Žao mi je zbog toga jer mislim da upravo ovakvi razgovori trebaju uključivati sve strane.”
Večer je završila obraćanjem Josipe Lisac koja je publici poslala duboku poruku o ljubavi, slobodi i prihvaćanju.
“Ova knjiga je ljubav. Ova prostorija večeras je ljubav. Ali ljubav nisu samo riječi, ljubav moramo pokazivati djelima, jer riječi same nisu dovoljne”, poručila je Josipa.
Snažne emocije izazvao je i izlazak Edijevih sestara Doris i Maje koje su javno stale uz svog brata i pružile mu podršku, što je dirnulo publiku. Promocija knjige završila je dugim pljeskom, druženjem uzvanika i redom za fotografiranje te potpisivanje knjige, a mnogi su komentirali kako Zagreb dugo nije svjedočio ovako iskrenoj književnoj večeri.