Cijenjenji čitatelji trebaju da znaju sljedeće. Ivo Robić dao je intervju Dugi 1986. kad je još uvijek Srboslavija postojala. Naravno da je kazao kako "nije bilo vremena za razgovor s Titom postojala je samo glazbena komunikacija". Prava istina je,a to je Robić kazao kasnije nakon 1990.godine, Tito mu NIKADA NIJE PRUŽIO RUKU iako je znao cijelu noć pjevati samo za njega. Razlog-Ivo Robić je za WWII bio u Domobranima, ondje je također pjevao ali svakako ne za komuniste. Zlilkovac, ubojica i diktator nikada mu to nije oprostio. Pismo koje se spominje, bilo je podmetnuto 99 posto vjerojatnoće od strane UDBE kako bi se vidjelo je li Robić na strani "neprijateljske emigracije". Udba se bavila s takovim stvarima. Robić je to znao i "prijavom pisama se osigurao". Moj otac negdje 80-tih u Trstu doživio je da mu se na ulaz u trgovinu nudi Titova mala slika u "maršalskoj uniformi". Došavši na carinu, carinik ga je upitao a što je to otvorivši mu lisnicu. Otac mu kaže što je na slici i tko mu je dao tu sliku. I doda cariniku -primio sam tu sliku a što sam trebao baciti ju? Pa kad si takav junak, ajde skini tu petokraku sa kape! Carinik mu je predao tadašnji "pasoš" i pustio ga da uđe u zemlju.