Legenda narodne glazbe, Šaban Šaulić, koji je preminuo prošlu nedjelju ujutro u Njemačkoj, 1978. izdao je pjesmu 'Dođi da ostarimo zajedno' za koju su mu kolege rekli da je čisti promašaj. Prodao je 400 tisuća primjeraka te ušao u povijest narodne glazbe s rekordom najvećeg broja prodanih ploča u Jugoslaviji.
- Neko vrijeme sam zarađivao više od Zdravka Čolića (67), Bijelo dugme i Srebrna krila zajedno, istina je. Pare dolaze i odlaze. Dobivao sam ih u više navrata. Milijuni su relativna stvar. Imam ja veliku obitelj, moram da je pomažem. Znate kako bi bilo da to ne činim. Bio bih najgori na svijetu - ispričao je Šaban u intervjuu 1981. godine, piše Yugopapir.
U tom je intervjuu otkrio i kako nije nikada naučio note, iako je skoro sve svoje pjesme sam osmislio, tekst i glazbu. Mnogi su ga već tada uspoređivali s Vukom Karadžićem, koji je hodao po naseljima i skupljao stare pjesme.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Pa, ne idem baš po selima kao Vuk. U Šapcu, na Kamičku, ima jedna pjevačka legenda. Zove se Memiš Gordić. Pjevao je i svirao sa Cicvarićem. Zna stotine, možda i tisuće pjesama. Taj divni čovjek bio je moj prvi učitelj. Držao mi je lekcije o dinamici, o pravilnom disanju, o svemu. Priznajem da sam ga na početku karijere imitirao - objasnio je Šaulić.
Nikada nije upisao glazbenu akademiju, već je imao završenu samo osnovnu školu. Prozivali su ga da daje loš primjer tadašnjoj djeci, koja su 'poludjela' za njegovim pjesmama i govorili kako će i oni uspjeti bez škole, baš poput Šabana.
- Imam samo osnovnu školu, ali i talent koji vrijedi, istina je takva. Međutim, bilo bi nepedagoški kada bi djeci preporučili da ne idu u školu. Jedan je Šaban Šaulić. Moglo se lako dogoditi da ja ostanem samo 'kafanski' pjevač kod Perkana, na periferiji Šapca - rekao je pjevač.
Dodao je kako ne vodi knjigovodstvene knjige koliko je zlatnih ploča osvojio, a tada ih je imao između 40 i 50 komada, koje su stajale u staklenoj vitrini u njegovom domu. Bio je ponosan što ga smatraju Cicvarićevim nasljednikom, a do kraja života želio ne napraviti samo jednu stvar.
- Svjestan sam da će moje vrijeme proći. Želio bih da ja osobno pronađem svog nasljednika, nekog dečkića iz naroda, da njemu prenesem svoje znanje kao što je meni Memiš. Ja sam provincijalac, dijete s ruba života. Trebalo je da prođe vremena da se uljudim, da naučim biti Šaban Šaulić - zaključio je na kraju legenda narodne glazbe.