Jedan od najuspješnijih hrvatskih skladatelja, Tonči Huljić, tijekom karijere čak je šest puta predstavljao Hrvatsku na Eurosongu kao autor pjesama, a sada je u intevjuu za RTL Direkt rekao kako ga smjer u kojem je natjecanje otišlo zgraža.
Huljić je na Eurosongu sudjelovao 1995. s pjesmom “Nostalgija” u izvedbi Magazina i Lidije, koja je osvojila šesto mjesto, zatim 1999. s “Marijom Magdalenom” Doris Dragović, koja je Hrvatskoj donijela sjajno četvrto mjesto i ostala jedan od najboljih domaćih rezultata u povijesti natjecanja.
Godine 2001. na Eurosong je poslao Vannu i “Strune ljubavi”, koja je završila deseta, dok je 2009. autor pjesme “Lijepa Tena”, koju su izveli Igor Cukrov i Andrea, a koja je završila na 18. mjestu u finalu.
Iako je ostavio snažan trag u eurovizijskoj povijesti Hrvatske, Huljić danas smatra da je natjecanje izgubilo ono najvažnije, a to je upravo pjesma. Za RTL Direkt natjecanje je opisao kao “nehumani čušpajz” u kojem je sve podređeno agresivnom vizualnom spektaklu.
“Vi sad ne možete više ponoviti nijednu pjesmu. Ne možete otpjevati pobjedničku pjesmu. Sve je apsolutno podređeno showu jer jednostavno i televizija plaća danak mrežnom načinu života u koji smo danas uključeni, a bojim se i pomisliti na što će to sličiti kada umjetna inteligencija zavlada, a to je već tu”, rekao je Huljić.
Prisjećajući se nekadašnjih izdanja Eurosonga, istaknuo je kako je natjecanje nekada bilo “humanije”, s manje zemalja i većim fokusom na samu glazbu. Smatra da se širenjem formata izgubio identitet natjecanja.
“Iz nekih svojih malih izvora koji su još uvijek u toj igri, ozbiljno se razmišljalo o resetiranju jer je prošla godina bila zaista, jedino što je bilo vrijedno spomena, a to je bio nastup Baby Lasagne i Kaaryje, i to ne zato što sad to pričam sa razine lokalpatriote nego zato što je zaista bilo tako”, kazao je.
Dodao je i kako se današnji Eurosong teško može uspoređivati sa Sanremom, koji smatra puno kvalitetnijim i glazbeno relevantnijim festivalom.
“Vi zapravo gledate jednu emisiju koja je jako gledana i morate sklanjati djecu da ne dobiju epileptični napadaj od te količine svjetala showa, eksplozija, bombi, svega i svačega”, poručio je.
Prema njegovim riječima, problem je i u tome što svi izvođači pokušavaju postići isti efekt unutar tri minute nastupa, zbog čega pjesme postaju sve sličnije i teško pamtljive.
Huljić tvrdi kako se čak i unutar EBU-a nakon prošlogodišnjeg izdanja otvorilo pitanje treba li Eurosong vratiti fokus na pjesmu, a ne isključivo na vizualni spektakl. Upravo zbog mogućih promjena i izostanka nekoliko važnih zemalja smatra da Hrvatska ove godine ne bi trebala strahovati za prolazak u finale.
Govoreći o privatnoj strani praćenja natjecanja, otkrio je i da ne vjeruje kako će njegovi unuci uopće imati interesa pratiti Eurosong.
“Vjerojatno neće biti ni potrebe da im branim gledanje. Mislim da će sami izgubiti interes jer je sve postalo prenapadno i bespotrebno intenzivno”, zaključio je skladatelj, još jednom ponavljajući kako se na današnjem Eurosongu “više nema što za čuti, nego isključivo za gledati”.
*uz korištenje AI-ja