Od ponedjeljka, 16. veljače, na Prvome programu Hrvatske televizije počinje druga sezona zabavno-edukativnog serijala od sedam epizoda Roberta Knjaza "Znamo li što jedemo 2". U novim vam epizodama Knjaz i ekipa serviraju vam pršut i kulen, grah, ribu, jaja, kruh, sladoled te prehrambeni proizvod iznimnoga životopisa - pivo. Autor i gurman Robert Knjaz posjetio je mnoge europske i svjetske gastronomske prijestolnice kako bi, osim kilograma, dobio zapanjujuća saznanja o nastanku ovih jela...
Što možemo naučiti iz druge sezone zabavno-edukativnog serijala "Znamo li što jedemo?"
U drugoj vam sezoni serviramo bliske suborce pršut i kulen, pa onda mahunarke, ribe i jaja. Tome ćemo priložiti toplu emisiju o kruhu, a za desert imamo sladoled. I sve ćemo to onda 'zaliti' epizodom o možda najpopularnijem prehrambenom proizvodu - pivu. U božićnom specijalu već ste imali prilike pogledati hrvatske blagdanske delicije: bakalar, francusku salatu, odojak i fritule, a tu epizodu već možete pogledati na platformi HRTi. O svim tim namirnicama donosimo mnoštvo manje poznatih detalja i zanimljivosti... Naučit ćete da se od starog tosta može izrađivati pivo, ali i portreti celebritija. Je li jaje zaista nezdravo ili je to samo mit? Saznat ćete i kakav je sladoled od rebaraca, otkrit ćete maštovite turističko pivske izume: šankomobil, pivsku putovnicu i pivsku kupku. I još sto čuda.
Koliko kilograma ste dobili snimajući serijal i kako ih planirate skinuti?
Prije snimanja ovog serijala bio sam vitak, plav i kovrčav, međutim gurman sam, kao i većina Hrvata, pa je teško odbiti ljude i njihove delicije koje si snimamo. Još je teže u montaži jer ti podsvijest ne miruje i onda prekidaš i juriš do frižidera. Nakon ove sezone uveo sam i zimsko jedenje sladoleda jer sam u epizodi o sladoledu naučio da to mnoge nacije s guštom rade. Dobio sam par kilica, ali planiram ih skinuti samoodricanjem i stegom te momačkim nadigravanjem u zraku. Ima još vremena do ljeta.
Kakvo je pivo koje proizvodi redovnica?
Vrhunsko! I inače je bilo jako zabavno s tom časnom sestrom zato što je vesela i cijelo se vrijeme smije. Ne znam je li to zbog pivskih isparavanja u zraku ili zbog njezina zanimanja, ali bilo je to jedno od ugodnijih i zabavnijih snimanja. Ona je u prvoj, pivskoj epizodi koja ide van 16. veljače na HTV1, poslije 'Dnevnika'.
“Poglavlje" ste posvetili i pivu, zasluženo. Što ste otkrili? Gledate li danas na pivo drukčijim očima? Pijete li ga s gorčinom?
Epizoda o pivu jedna je od epizoda koja bi se lako dala produžiti u cijeli serijal. Ali vjerovali ili ne, prestao sam piti pivo zato što trenutačno radim na novom i drukčijem projektu, a to je sitcom 'Kako preživjeti u Hrvatskoj' s Codyjem McClainom Brownom. Pivo uglavnom pijem kad je društvo oko stola, a sad me čeka dugih 40 dana snimanja, pa otpadaju sve 'izvanškolske aktivnosti', tako da je silom prilika otpalo i pivo. Bit će to moja prava pivska korizma, koja će trajati baš do iza Uskrsa. A otkrio sam snimajući pivo da mi najviše paše njemački tip piva, helles, koje je manje gorko a punog okusa. I trebalo mi je, evo, 50-ak godina života i puno pivskog lutanja da dođem do zaključka koji mi je cijelo vrijeme bio pred nosom, pardon, pred nepcem.
Koja vam je najdraža epizoda?
Nemam najdražu epizodu, nego u svakoj epizodi imam najdraži dio. Zato što je svaka epizoda toliko puna različitih zabavnih informacija sa svih strana svijeta da zapravo svatko od gledatelja, uključujući i mene, u svakoj epizodi može naći nešto što mu se sviđa i onda je teško nešto izdvojiti. Jer osim po raznim krajevima Hrvatske, snimali smo u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Italiji, Španjolskoj i Americi!
Što vas je, u obje sezone, najviše fasciniralo?
U prvoj sezoni najviše me je fasciniralo bogatstvo bureka i sarme koje smo našli u Istanbulu. U Turskoj bih mogao provesti cijelu godinu, 365 dana i svaki dan probati novu vrstu bureka i novu vrstu sarme. Isto tako, kroz ovaj serijal pokušavamo vidjeti što se jede u svijetu, u Aziji i u državama koje nisu baš kulturološki i kulinarski povezane s nama. U Japanu su, na primjer, jako popularni slatki sendviči s voćem. Filipinci jedu bolut jaje u kojem se nalazi i pilić. I to se onda kuha i jede, iako nije baš privlačno ni pogledom ni mirisom. I, naravno, fasciniraju me ljudi koji su čitave svoje živote posvetili nekim namirnicama, kao naš prijatelj Captain Beany iz Walesa, koji toliko voli grah da ga ima istetoviranog umjesto kose na glavi i umjesto obrva. I cijeli stan mu je narančast, u bojama graha i s motivima graha: stolnjak, odijelo, cipele, luster, fotelja... sve. Zadivljuju me i mnogi stručnjaci koji su čitave svoje karijere posvetili proučavanju pizze, graha ili piva.
Kuhate li, jeste li primijenili neke vještine i znanja u vlastitoj kuhinji?
Po meni se ne bi reklo, ali neki put nemam vremena ni jesti, a kamoli kuhati. Ali kad sam kuhao, nije to bilo loše. Više sam za eksperimentalnu kuhinju, pa mi recept obično služi samo kao okvir, a unutar tog okvira svašta se može dogoditi. Oni koji su kušali i preživjeli bili su jako zadovoljni, ali za štednjakom nisam bio jako dugo.
Je li vam draži pršut ili kulen?
Pa rekao bih da mi je zericu draži pršut zato što nema ljutinu pa ga možeš jesti u različitim kombinacijama, ali sad kad sam bolje upoznao kulen, moram reći da sam postao veliki fan. Nisam znao da je to toliko kvalitetna namirnica od najboljih komada mesa i da smo po tome stvarno jedinstveni u svijetu. Inače, što se tiče pršuta, snimali smo i pršut od 5000 dolara u Španjolskoj, ali smo snimili i pršutiće od gusaka koji se proizvode u Italiji, koje također možete naći i u Hrvatskoj. Dakle, to je jedini pršut koji jedu apsolutno sve religije.
Koje vam je najdraže jelo?
To je kao i s glazbom. U određenim trenucima dana, raspoloženja i godine u širom rasponu mjuze možete naći nešto što paše i emotivno dotakne. Tako je i s jelima. Iako laganu prednost dajem azijskoj kuhinji jer nakon njihova ručka, lagan si i možeš trčati maraton. Ali tko bi odbio maminu puricu s mlincima, puničinu janjetinu i ostale hrvatske delicije?
Što je najbizarnije u serijalu?
Možda američki sladoled od majčina mlijeka, za koji su stotine ljudi čekali u redovima. Trajao je samo nekoliko mjeseci jer je jednostavno razgrabljen. Koliko god to bizarno zvuči, svatko je od nas u životu probao majčino mlijeko i bez njega ne bi bilo čovječanstva, tako da je to najprirodniji mogući sastojak. Ali evo, kad se stavi u sladoled, nekim je ljudima čudan, a drugima je postao omiljena slastica. Također je zabavno bilo snimati slastičarnicu koja nudi sladoled za ljude, ali i sladoled za pse koji je zdraviji nego ljudski i primjeren probavnom sustavu pasa. Eto ideje i za naše poduzetne pasoljupce. Ali cijeli je serijal, svaka epizoda miks povijesti hrane, savjeta za vašu pripremu tih namirnica te zanimljivosti i neobičnosti nakon kojih ćete te namirnice gledati drugim očima. I uživati u njima! Dobar tek i vidimo se!