Moderan čovjek umoran je od dugotrajnog kaosa, nasilja i ratova. Naš cilj je dublje promisliti o konceptu miroljubivog društva koje bi služilo kao most između Istoka i Zapada, izjavio je Nihat Özdal.
Kustos prvog Komagenskog Biennala "Zemlja i rijeka" okupio je umjetnike iz 23 države koji su na raznim lokacijama Turske postavili 53 umjetnička djela i to na temu "Imaginarna civilizacija". Biennale je zapravo posveta drevnom Komagenskom kraljevstvu, a izuzetno zanimanje, kako Turske tako i turista, dokazuje da je sinteza Istoka i Zapada itekako moguća.
Jedna od lokacija je otočić u umjetnom jezeru Ataturk kod grada Adiyamana. Zanimljiv je i hvalevrijedan spoj umjetnosti i pomoći svojim građanima nakon razornog potresa u kojemu je Adiyaman uistinu strašno stradao. Mustafa je, primjerice, bio jedan od ljudi koji je izgubio - sve. I dom i radionicu. Javio se Turističkoj zajednici da pomaže pri postavljanju izložbi. Država mu je pomogla obnoviti kuću, a sad zarađuje tako da svojim čamcem vozi turiste koji razgledavaju postavljena djela.
Turska nema namjeru stati samo na Biennaleu. Özdal najavljuje kako se u Adiyamanu planira izgraditi stalna radionica za umjetnike iz cijelog svijeta kako bi se dalje razmišljalo o inspiraciji, pozitivi, koju regija oduvijek pruža ljudima.
- Komagensko kraljevstvo trajalo je samo dvjestotinjak godina, ali je živjelo u miru. Mislimo da je to njegovo najvažnije naslijeđe za nas nakon dva tisućljeća - smatra Nihat Özdal.
Cilj Biennalea je stvaranje vlastite, izmišljene civilizacije koja će pomoći ljudima zamisliti kako bi izgledalo suvremeno kraljevstvo Komagena. Počast je to njegovu miroljubivom, međukulturnom identitetu koje se ipak nije uspjelo održati, ali je zato njegova ideja o životu u miru itekako živa.
Zato i jedna od terasa na UNESCO-ovoj lokaciji kraljevskog mauzoleja grčko-perzijskog kralja Antioha I. trenutno ima neobičnog gosta. U podnožju njegova grobnog humka s divovskim bistama u sklopu Biennala je postavljena suvremena skulptura kralja Antioha. Simbolizira "imaginarnog" vladara, a njezin autor nosio je dijelove skulpture na leđima na vrh brda, te ih ponovno sastavio na isti način na koji su nekoć podignuti drevni artefakti.
Zanimanje privlači i "Cesta", kao jedan od znakova modernog svijeta. Omogućuje ljudima da putuju brzo i jednostavno, presijeca tradicionalne staze kojima ide priroda. U toj točki raskrižja autor Cengiz Tekin propituje odnos čovjeka s prirodom. Mlada umjetnica Odmaa Uranchimeg smatra da je stav prema okolini, buduća sudbina svakog od nas.
- Sve nastaje pokretom. Postoje nevidljivi pokreti, promjene i pomaci koji se događaju svuda oko nas. Okoliš, društvo i tradicija sve se kreće i mijenja. Industrijalizacija nam je donijela globalno zatopljenje i pokušavamo pronaći načine kako se suprotstaviti zagrijavanju i preživjeti s njim. Naša zemlja liječi, stvara ravnotežu unutar sebe i nad sobom, ali ljudi uništavaju taj balans - smatra Uranchimeg.
Namjera umjetnika kao i organizatora Biennalea je pokazati kako je povratak prirodi moguć, kako su nova, u Turskoj stvorena prijateljstva, trajna, a vrijeme sulude brzine i društvenih mreža prolazno.