Legendarni pop/R&B vokal Roberta Flack, koja je lansirana u zvjezdani status ranih 70-ih godina Grammy nagrađenim hitovima 'The First Time Ever I Saw Your Face' i 'Killing Me Softly With His Song', preminula je u 89. godini, prema izjavi njezinog predstavnika. Uzrok smrti nije naveden, navodi Variety.
- Slomljeni smo što je veličanstvena Roberta Flack preminula jutros - stoji u izjavi.
- Umrla je mirno okružena svojom obitelji. Roberta je rušila granice i postavljala rekorde. Također je bila ponosna edukatorica - dodaje se u nastavku.
Obrazovana pjevačica i pijanistica tek je kasnije stekla slavu kada je Clint Eastwood upotrijebio njezinu dvije godine staru verziju pjesme 'The First Time Ever I Saw Your Face' u svom redateljskom debiju 'Play Misty for Me' iz 1971. godine.
Taj pop hit broj 1 naslijedio je drugi hit na vrhu ljestvice, 'Killing Me Softly' iz 1973. Obje izvedbe nagrađene su Grammyjem za snimku godine dvije godine zaredom - pothvat koji nije ponovljen dok U2 nije osvojio istu nagradu 2001-02.
Vrhunac je dosegnula 1974. pop i R&B hitom 'Where Is the Love', koji je zauzeo prvo mjesto na obje ljestvice.
- Urbana, otmjena i jazzistička, Roberta Flack je, u mnogo pogleda, bila savršeni soul izvođač ranih 70-ih. Njezine lijepe, senzualne balade privlačile su publiku Burta Bacharacha i 5th Dimension, dok su je njezine blistave klavijature i besprijekorna dikcija učinile zaštitnim licem soul publike iz penthousea - pisao je Peter Shapiro o pjevačici.
Iako je njezina dominacija na ljestvicama izblijedjela krajem 70-ih, Flack je nastavila snimati u novom tisućljeću; njezin posljednji album, obrada Beatlesa 'Let It Be Roberta', objavljen je 2012. godine.
Rođena u glazbenoj obitelji u Black Mountainu, Sjeverna Karolina, Flack je kao djevojčica bila inspirirana gospel radom Mahalie Jackson i Sama Cookea. Počela je učiti klavir s devet godina; kao svojevrsno glazbeno čudo, upisala je Sveučilište Howard u Washingtonu, D.C., s 15 godina uz punu stipendiju.
Njezin poslijediplomski studij prekinut je smrću oca pa je predavala u školama u Sjevernoj Karolini i Okrugu Columbia. Također je počela nastupati u noćnim klubovima u D.C.-u; sudbonosni angažman u klubu Mr. Henry's posjetio je jazz pijanist Les McCann, tada zvijezda diskografske kuće Atlantic Records. McCann je Flack doveo do pažnje izdavačke kuće, koja ju je potpisala 1968. godine.
Flack je dosegla vrhunac svoje popularnosti i među publikom i među kolegama s 'Killing Me Softly'. Pjesmu su napisali Charles Fox i Norman Gimbel, inspiriranu reakcijom pjevačice Lori Lieberman na nastup pop folk pjevača Dona McLeana.
Pjesma je proglašena snimkom godine i najboljom ženskom pop vokalnom izvedbom na dodjeli Grammyja 1974., a uvedena je u Grammy kuću slavnih 1999. Obrada Fugeesa iz 1996., s vokalima buduće dobitnice Grammyja Lauryn Hill, također je bila R&B hit broj 1.
Nominirana ukupno 13 puta, posljednju Grammy nominaciju dobila je 1995. za najbolju tradicionalnu pop vokalnu izvedbu za "Roberta", na kojoj je interpretirala standardni repertoar. Flack, koja se razvela od Stephena Novosela 1972., za sobom je ostavila sina, glazbenika Bernarda Wrighta.