O njima govorimo kao o vječitim lutalicama, sakupljačima sekundarnih sirovina i prosjacima, ali ne i kao o glumcima, znanstvenicima... Za njih kažemo da vole život, pjesmu i igru.
Riječ je o narodu koji je porijeklom iz Indije, a jedina knjiga koju su ponijeli iz svoje postojbine je jezik. Kulturu naroda, čiji naziv u prijevodu znači ‘čovjek’, čine jezik, glazba, religija i mitovi. Njihova zastava je plavo-zelena s točkom u sredini, a himna ‘Đelem-đelem’. Oni su Romi.
Pokojna kraljica romske muzike čija je karijera ispunjena evergrinima Esma Redžepova je našla svoje mjesto pod suncem, ali sa jadom iz djetinjstva se potrudila da mnoga djeca to ne osjete. Bila je izuzetno humana žena i romska ikona.
POGLEDAJTE VIDEO:
Rođena je 8. kolovoza 1943., u Skopju, Sjevernoj Makedoniji u porodici sa šestoro djece. Živjelo se teško, ali su roditelji uspjeli školovati svoju djecu. Devetogodišnja Esma je s bratom bila član folklornog društva, gdje je imala priliku naučiti pjevati i igrati komplicirane muzičke ritmove.
- Moje djetinjstvo bilo je jako teško, ali iskoristila sam to kao veliku školu. Zapravo, težu stranu života osjetila sam u djetinjstvu. Dok su mnogi rasli bezbrižno, ja sam radila razne poslove, nosila mlijeko, čistila stanove, čuvala psa jednom slavnom doktoru iz Skopja, a zarađeni novac trošila sam ekonomično. Voljela sam kino, ušteđevinom sam plaćala karte. Borila sam se s predrasudama, uvijek sam se morala nekome dokazivati, ali isplatilo se, zahvalna sam Bogu - rekla je kraljica romske glazbe svojedobno u jednom intervjuu.
Smetale su joj predrasude na koje je naišla već u školi.
- Kad se ljudi u obitelji vole, siromaštvo nije teško. Meni je najteže bilo kada sam krenula u prvi razred i kada su me nazivali Cigankom. Nitko nije htio sjediti sa mnom u klupi. Tada sam prvi put shvatila da sam drugačija od ostale djece - rekla je u jednom razgovoru Esma.
S glazbom je započela kada je imala svega 10 godina kada je počela pjevati.
Uz dopuštenje njenih roditelja, Esma je s Stevom Teodosijevskim išla na turneju. Počela je tako njezina velika karijera.
Iako je bio 22 godine stariji od nje, na kraju su se i vjenčali. Iako nisu imali svoju djecu,posvojili su 47 dječaka i jednu djevojčicu. Bila je dva puta nominirana za Nobelovu nagradu.
- Nije mi žao što je nisam dobila. Ako neki misle da je trebam dobiti, onda je u redu, ako ne, nikome ništa. Koliko znam, za Nobelovu se nagradu može konkurirati sedam puta pa ako mi je suđeno dobiti je, to će se sigurno i dogoditi. Vjerujem u Boga, i ako je nešto predodređeno, tako će i biti. Ako nije, uzalud nam sav trud - rekla je jednom prilikom Esma.
Esma je skupa sa Ansamblom „Teodosijevski“ svoju prvu gramofonsku ploču snimila 1961., u studiju Jugotona koji se sad zove Croatia Records. Na tom albumu bila je i pjesma „Čaje šukarije“ koju ju je Esma sama napisala.
Ta pjesma je na romskom jeziku u vrijeme bivše Jugoslavije je postigla jako velike rezultate uspjehe, danas gotovo ne postoji čovjek u Europi i na Balkanu koja nije čuo za tu pjesmu.
Veliki dio njenih pjesama bile su tradicionalne romske pjesme, pjesme nadahnute romskom muzikom, te makedonske pjesme. Njihov zajednički rad rezultirao je uspjehom na području cijele Jugoslavenske muzičke scene, a za njih su se počeli interesirati i razne lokalne romske zajednice.
Stevo i Esma imali su čast posjetiti Indiju tri puta. Godine 1976., posjetili su Indiju već drugi put i to im je bilo jako važno jer se tad u Indiji održavao prvi bitni muzički festival Roma, a održavao se u gradu „Čandigar“. Tamo su dobili titulu „kralja i kraljice romske muzike“.
Njihova zadnja posjeta Indiji bila je 1983., kada je Esma imala prilike pjevati pred predsjednicom Vlade Indije - Indirom Ghandi s kojom je do smrti ostala u kontaktu. Pjevala je i pred Josipom Brozom Titom i drugim poznatim ličnostima kao što su Muhamed Reza Pahlavi i Muammer El-Gaddafi.
Oko Esme i Steve vremenom je stvoren krug romskih muzičara među kojima su bili najpoznatiji Muharem Serbezovski i Usnija Redžepova. Esma je bez obzira na svoj uspjehe imala prilike okusiti predrasude zbog svoje druge nacionalnosti i rase.
- Borila sam se sa predrasudama u društvu, uvijek sam se morala nekome dokazivati, ali kao što vidite, isplatilo se, ja sam zahvalna Bogu - rekla je jednom prilikom Esma.
Ova „kraljica romske muzike“ nastupala je diljem svijeta, posjetila je i Indiju, Australiju, Meksiko, Kanadu i Sovjetski Savez. Bila je prva umjetnica iz Jugoslavije, koja je nastupila u poznatoj koncertnoj dvorani Olympia u Parizu 1962.
Nastupala je i u kazalištu u Moskvi 2000., gdje je proglašena romskom pjevačicom stoljeća. Imala je prilike nastupati i u kazalištu Ronacher u Beču i operama u Frankfurtu i Kölnu kao i na Sidnejskom kulturnom ljetu pred više od 300.000 ljudi na otvorenom 2010.
Predstavljala je Makedoniju na Eurosongu 2013.
Osim što je pjevala na romskom, Esma je pjevala na više od 10 različitih jezika, njena karijera trajala je skoro pa šezdeset godina, a nastupala je više od 22.000 puta.
Objavila je oko 580 pjesama među kojima je imala dvije platinaste i osam zlatnih ploča. Održala je više od 8000 koncerata u preko 30 različitih zemalja. Nastupala je u uglednim opernim kućama, muzičkim dvoranama i pjevala za razne svjetske vođe.
Umrla je nakon teške bolesti, 11 prosinca 2016., i pokopana na groblju pod nazivom Butel u gradu Skopju.