Prošlu noć nas dvije smo ostale na tulumu malo duže od ostatka ekipe pa nismo imali prijevoz do našeg broda koji je bio vezan na bovi i do njega se moglo doći samo s pomoćnim čamcem, takozvanim dingyjem. Dingy prilikom jedrenja služi upravo za ovakve situacije kada ste vezani na bovi ili usidreni negdje malo dalje od kopna. Jedini način da se dođe do kopna je s tim pomoćnim čamcem kojeg obično vozi skipper. Kako je bilo dosta kasno kada smo se vraćale iz kluba nismo htjele buditi našeg skippera stoga smo zamolili brod na kojemu su bile Brazilke da prespavamo kod njih ovu noć.
Kada smo se ujutro probudile kod njih začudile smo se kako su Brazilci dobro organizirani. Raspodijelili su poslove na brodu tako da su svi bili zaposleni, a ujedno su nam uz sve to i skuhali kavu. Nakon što smo popile pravu brazilsku kavu, na kopno je došao naš skipper i ostatak našeg tima. Pošto nismo spavale u našim kabinama, bile smo prisiljene gradom hodati u večernjim haljinama što i nije bilo tako ugodno. Kada su nas vidjeli naši Englezi s broda, rekli su nam da se to u Engleskoj zove ''walk of shame'' (hod srama).
Glasnom glazbom naljutili smo susjede
S obzirom da je bilo u planu sljedeća dva dana provesti u uvalama, sada nam je bila jedinstvena prilika da obnovimo zalihe hrane i vode. Ukrcali smo stvari na brod i krenuli isplovljavati iz Komiže. Nakon što smo izašli iz Komiže, skipper Matija je ugasio motor i krenuo nam objašnjavati što i kako trebamo raditi prilikom dizanja jedara. Učio nas je jedriti, no nije nam bilo lako jer su valovi bili jako veliki i cijeli brod nam se prilično jako ljuljao. Jedrili smo prema Paklenim otocima sljedećih 3 sata te, nakon što smo stigli, smo vezali sve brodove u niz.
Naša Ana, DJ Jade je izvadila zvučnike pa smo počeli s večerašnjim zagrijavanjem na brodovima. Svi ljudi iz flotile su se ponovo okupili na našem brodu i započeo je party koji je nažalost bio prekinut već u jedan u noći sa dolaskom jednog ljutog starijeg čovjeka koji je također bio usidren u istoj uvali i smetala mu je naša glazba. Prihvatili smo kritiku da smo preglasni te ugasili zvučnike i nastavili druženje većinom svako na svojem brodu.
Sve o jadranskim avanturama Maje I Antonije pročitajte OVDJE