Bila je to jedna od najčudnijih, skoro protuprirodnih simpatija, koje su započele kao interesna veza pa se pretvorile u obostranu ljubav, poštovanje i divljenje. Josip Broz Tito, komunist, antiimperijalist i rušitelj dinastije, i kraljica Elizabeta Druga, suveren najveće imperije svijeta i vladarica zemlje koju se smatralo jednom od predvodnica globalnog antikomunizma, susretali su se tri puta u razmaku od četvrt stoljeća, svaki puta sve srdačnije. Elizabeta je Titu davala narandže, da ih jede iz njene ruke; on je nju želio vidjeti na proslavi svoga osamdesetog rođendana, i udovoljila mu je. Tito je, kao u bajci o princezi na zrnu graška, naredio da se iz okoline rezidencije u kojoj je spavala uklone sve žabe, ali priča je doživjela neobičan rasplet. O tome malo kasnije.