Da nije bilo Ive Gregurevića, tko zna bi li Danko Ljuština (70) bio glumac. U jednoj fazi htio je odustati od glume i zaposliti se kao prodavač automobila. Ljuština je u to vrijeme bio student-putnik. Ostao je bez roditelja, svaki dan išao je iz Karlovca u Zagreb i natrag.
Jednom je tako sjedio ispred Akademije oko 22 sata čekajući vlak koji je s kolodvora išao u ponoć i pet minuta. Gregurević se čudio kakav to vlak Ljuština čeka i zašto ne unajmi stan u Zagrebu. Kad mu je rekao da za to nema novca, Gregurević ga je pozvao k sebi.
Ljuština pamti da su spavali i na ormarima, bilo ih je pet ili šest u toj maloj sobi. Glumac je to koji iza sebe ima 30-ak serija, 50-ak filmova i nebrojeno kazališnih uloga. Mnogi od njih, poput "Mećave", "Čaruge", "Banović Strahinje", "Konjanika", "Duge mračne noći", dobili su sjajne kritike, nagrade, a potvrdila je to i gledanost. Volio je raditi s Vitom Tauferom.
"Odiseja" u ZKM-u bila mu je izuzetno uživanje. Volio je i "San ivanjske noći" s Januszom Kicom. Izdvaja i "Banket u blitvi" s Georgijem Parom, "Dunda Maroja" u režiji Kreše Dolenčića i "Konjanika" Branka Ivande… Kao šećer na kraju dođu mu svi projekti s Vedranom Mlikotom.