Oni sad apsolutno dominiraju u Grčkoj, od posljednjih 20 prvenstava osvojili su 17. Dinamo mora svoju šansu tražiti u Zagrebu jer u Pireju padaju svi, pali su i najveći europski velikani, kaže Velimir Zajec.

Upravo je on bio trener “modrih” 1998., kad su zadnji put igrali protiv Olympiakosa.

Nekad, u vremena Stjepana Lamze, pa kasnije Velimira Zajeca, Martina Novoselca i Snješka Cerina, Olympiakos je gubio 2-0 čim bi zakoračio na Maksimir. Lamza se s njima poigravao kako je htio, Zajec ih je prolazio kao Ivica Kostelić slalomsku stazu. Ah, ti Grci, stare mušterije, govore sudionici tih vremena.

Danas je neko drugo vrijeme u kojem se za pobjedu zaziva sreća, koja sitna pogreška suca, pa malo stativa, prečka... Ono što je nekad bilo normalno danas je u sferi svjetskog čuda. No tako je nekako bilo i uoči Arsenala i one večeri kad je na Maksimiru srušen londonski ponos.

- Došao je i taj dan, umro je Arsenal - orilo se te večeri u Zagrebu, kad je toliko osporavana momčad na koljena bacila jednu od najvećih u Europi.

Bila je to jedna od najvećih pobjeda, u rangu one iz 1967. I baš kao te večeri, uoči Olympiakosa su se nad Maksimirom nadvili crni oblaci. Tmurni, kišoviti, jesenski. Nažalost, protiv Grka neće biti dva junaka iz utakmice protiv Arsenala, Ademija i Sigalija.

Trener Zoran Mamić na velikim je mukama uoči okršaja s Grcima, no pitate li igrače, oni su uvjereni u uspjeh. Ako je na koljena pala engleska arogancija, koja se više bavila ozljedom Wilsherea i zapečenim štruklama nego “nekim tamo Dinamom”, može i Olympiakos. 

I oni su već ukalkulirali bodove u Maksimiru. Ako ima imalo zagrebačkog prkosa, vrijeme je da ga pokažete. I navijači Dinama imaju pravo na trenutak radosti. Oblaci će brzo proći. Baš kao one večeri protiv Arsenala... 

Dinamo ni po čemu ne zaostaje za Olympiakosom. Čak ni po prvenstvima iz uvoda. Znate li koliko ih je Dinamo osvojio od posljednjih 20? Šesnaest.