Svi smo junaci, ne samo ja. Ali najveći je naša publika koja nas je nosila od Malte do, evo, ovog zlata. Godinama sam u vaterpolu, ali ovo nisam doživio, neponovljivo. Ovo je zlato i zlato naših navijača, rekao je Marko Bijač nakon što je Hrvatska postala prvak Europe pobijedivši u finalu Mađarsku 10-9.
- Finala se lome na jednu loptu, tko je mirniji, taj slavi. Mi smo sada bili ti, zasluženo, fizički i psihički sjajno spremni. Najbolji sam golman turnira? Ma zlato je najvažnije.
- Presretni smo, teško je uopće ovo opisati. Pokušali smo se odvojiti, ali ne može se to lagano protiv Mađara, rekao je Luka Bukić.
- I jedan je gol razlike bio dovoljan.Publika je bila fantastična tijekom cijelog turnira. Napokon ćemo se sada malo i opustiti.
Konstantin Harkov bio je trostruki strijelac:
Odlična utakmica, borba do kraja, hvala navijačima za sve. Već sam se umorio iskreno, nisam navikao na ovoliko mikrofona ispred sebe.
Andrija Bašić odigrao je najviše uz Bijača, zabio jednom, ali tako bitno u zadnjim sekundama treće četvrtine za 8-7.
- Ajme, majko, što reći. Ne znam, prekrasni ljudi, opet drama, ali to je finale Eura. Opet bih naglasio našu obranu na čelu s Markom koja nas je pogurala do zlata. Krvarili smo za to cijelo ljeto. Nedostajat će nam sada ova atmosfera, vjerojatno je više nećemo ni doživjeti.
Rino Burić odigrao je možda i najbolju utakmicu za Hrvatsku. Tri gola u finalu Eura, može li bolje?
- Imam uspomenu do kraja života, zlato u mom gradu. Pokazali smo pobjednički karakter koji ova ekipa ima.
Posebno je bio emotivan Jerko Marinić Kragić, koji je zlato osvojio 500 metara daleko do kuće. Njegova dva gola iz peterca odlučila su finale.
- Ne znam što bih rekao, neopisivo, predivno... Količina emocija i sreće ne može stati u ovu Arenu. Čudo, nemam riječi, ovo je najdraži dan u mom životu. Neopisivo je u ovakvoj atmosferi, pred 10.000 ljudi igrati finale, u svom rodnom gradu, osvojiti zlato 500 metara od kuće, o tome svatko može sanjati... Peterci? Nisam ni sekunde sumnjao da ću zabiti peterce, možda je to nagrada meni za sve što sam prošao, ta dva peterca da zabijem i da osvojimo zlato. Pokazali smo da smo momčad za najveća odličja, ali i gledatelji. Polufinale i danas su bile dvije utakmice za anale, za povijest vaterpola, hvala svima koji su nas nosili do pobjede, a medalju posvećujem roditeljima koji su prošli sa mnom svašta, dobre stvari, loše stvari, neka moja lutanja, bili su uvijek uz mene i ovo je za njih...
Najmlađi Marko Žuvela:
- Ovaj osjećaj je neopisiv, pred ovakvom publikom ovako tešku i zahtjevnu utakmicu pobijediti. Rekao sam na početku turnira da nismo ovdje došli s bijelom zastavom, naporno smo treninrali, uvježbali se i krenuli jako dobro od prve utakmice do ove zadnje. S ovakvim navijačima utakmica se ne može izgubiti. Pobijediti utakmicu u ovakvoj atmosferui, pred ovakvom publikom, san je svakog sportaša. Igrali smo jedni za druge, ginuli smo jedni za druge, izbornik je vjerovao u nas, a ja bih za kraj medalju posvetio ovim krasnim navijačima koji su ns nosili cijeli turnir i na koncu doveli do zlata. Osjećaj je neopisiv...