Ako se u ova turbulentna vremena Hajduk mogao pouzdati u bodove s nekog gostovanja, onda je to bilo gostovanje u Varaždinu. Od kad se u "baroknom gradu" opet igra prvoligaški nogomet, Hajduk je dva puta gostovao i oba puta slavio. Štoviše, osim u Varaždinu Hajduk je u prošloj sezoni upisao samo još jednu pobjedu, u Puli.
Niti su gubili bodove, a niti primali golove igrači Hajduka u Varaždinu, no kako s Hajdukom nikad niste na sigurnome, tako se ove sezone sve izokrenulo, slavili su u Osijeku i na dva zadnja gostovanja u Koprivnici i kod Lokomotive, ali zato nisu večeras u Varaždinu.
Fascinantan je podatak kako je Hajduk u zadnje četiri godine redovito gubio od momčadi koje su tek izborile plasman u 1HNL, od Rudeša, Gorice, Varaždina do Šibenika ove sezone, svaki novi prvoligaš je zagorčao život Hajduku, a još fascinantnije je da su Hajduka ove sezone pobjeđivale sve momčadi koje su bile na začelju ljestvice, i Šibenik, i Istra, i Lokomotiva, evo večeras i Varaždin.... I to ne samo pobijedili, Varaždinci su večeras potpuno nadigrali i razgolitili Hajduk do kraja.
Nije ni čudo da su mi nakon ranog vodstva Varaždina na telefon sletjele tri gotovo istovjetne poruke: "Sva sreća da je brzo rukomet pa da se ne moram mučiti i gledati ovo do kraja". I to ne od bilo koga, nego od prijatelja kojima je Hajduk doručak, ručak i večera. Kad je takvima dosta Hajduka, kad oni radije biraju ženski rukomet, za koji do jučer nisu znali ni tko ga igra, onda je valjda svima sve jasno...
Oni su barem sačuvali živce, a mi koji smo gledali utakmicu do kraja, nervirali smo se najprije zbog mrcvarenja lopte i očajnog, mlakog, nemotiviranog, jednom riječi – negledljivog Hajduka, a onda i završnice u kojoj se Hajduku ipak ukazala prilika za izjednačenje, nakon što su se igrači Varaždina povukli u namjeri da sačuvaju visokih 3-0. Ali kratko je trajala nada navijača Hajduka, četvrti gol bio je još jedan hladan tuš, točka na "i" sramotne predstave za koju nema nikakvog opravdanja.
Večeras je jako teško pronaći pojedinca koji je zaslužio bilo kakvu pohvalu, osim dvostrukog strijelca Caktaša koji već dugo vuče ovu momčad na svojim leđima, svi ostali su podbacili. U prvom dijelu Hajduk nije uputio niti jedan - jedini udarac u okvir gola, iako su Umut i Jurić imali lijepe prilike. No koliko god je napad izgledao očajno, obrana je izgledala još i gore i komičnije.
Od Jakoliša koji je griješio i kod prvoga i kod četvrtog gola, njegovu prvu pogrešku nije uspio ispraviti Nejašmić, koga je pak naklonost sudca spasila da ne skrivi kazneni udarac, preko Vuškovića i Dimitrova koji su neobjašnjivo griješili i poklanjali prilike napadačima Varaždina, do Posavca koji je još jednom potvrdio kako mu nije mjesto na golu Hajduka. Letio je "Veli Jože" nekoliko puta u prazno, ispucavao lopte u aut, pokliznuo se kod prvog gola, morao puno bolje reagirati kod drugoga, treći je sam sebi zabio, četvrti...
Ne znam kome još nije jasno da je Hajduk promašio s angažmanom Posavca, koji nije ni sjena nekadašnje velike nade mlade reprezentacije i Palerma. Teško je ovako vruć nakon utakmice i nabrojati sve njegove kikseve i utakmice koje je Hajduk zbog njega gubio. Jedni razlog zbog kojeg je Posavec i dalje prvi golman je visoka odšteta koju je Hajduk za njega platio te visoka primanja. Hajduk ga se neuspješno pokušava riješiti i na njemu nešto zaraditi, ili barem vratiti uloženo, ali ovakvog Posavca ne može se ni prodati ni darovati. Tako Hajduk malo po malo postaje talac loše procjene onih koji su ga doveli i Posavčevih kikseva, a u međuvremenu propušta razvijati svoje mlade golmane. Netko će morati prekinuti ovu agoniju, što prije to bolje....
Primorac je nakon Rijeke kazao da nije spavao zbog Jakoliševe pogreške, a kako mu je momčad večeras izgledala i igrala, a pogotovo kako je Posavec branio, Primorca čeka još puno besanih noći. Vjerojatno i pitanje: "Što je meni ovo trebalo, da se blamiram okolo s ovakvom momčadi, nakon 25 godina Arsenala"
U tjednu za nama Unut Nayir kazao je kako je "peto mjesto sramota za Hajduk", no kako stvari stoje još će peto mjesto duže vrijeme biti Hajdukovo. Rijeka im na četvrtom bježi dva boda, ali ima i tri utakmice manje... Jednako tako ni čistačice neće još dugo svraćati u svlačionicu prve momčadi, nastavit će je čistiti sami igrači. No pitanje je koliko je ta "kazna" uopće za njih kazna, dojam je kako ovu momčad ni kazna ni poniženje ne mogu pokrenuti iz letargije. kao da nisu svjesni da je ovakav Hajduk njihov maksimalan domet, i da s ovakvom igrom i zalaganjem neće zaigrati za neki bolji i veći klub, a neće biti ni bolje plaćeni.