Vida mi je preporučio Hajduk i čestitao mi na golu, još malo pa ću postati odvjetnik, tetovirao sam tigra jer imamo istu boju očiju, a moje ime znači Nada, priča Turčin, kojeg Hajduk mora otkupiti za 400.000 eura ako skupi 20 golova i asistencija
UMUT NAYIR
'Sram nas je zbog petog mjesta, želimo se što prije popraviti...'
- Sramimo se pete pozicije na ljestvici i moramo napraviti sve što je u našoj moći da se što prije popravimo. U preostale dvije utakmice do pauze očekujemo dvije pobjede i svih šest bodova, vjerujem da će nam to poći za rukom– kazao je prvi turski igrač u hrvatskom nogometu, napadač Hajduka Umut Nayir.
Kada je prije dva mjeseca Nayir stigao na posudbu u Hajduk, uvjeti otkupa njegovog ugovora bili su unaprijed definirani, posudbu plaća Bešiktaš, a ako ga Hajduk želi zadržati, na kraju sezone Bešiktašu će morati platiti 400.000 eura. Otkup postaje obaveza Hajduka ako do kraja sezone Umutov zbroj golova i asistencija dosegne brojku 20.
- Nikad pred sebe nisam postavljao takve ciljeve, niti sam se opterećivao brojkama, pa vam ni sada neću obećati broj asistencija ili golova koje planiram zabiti, ne znam kako to netko uopće može predvidjeti. U svakoj utakmici dajem sve od sebe i na kraju ćemo vidjeti koliko će to biti.
Pokretanje videa...
01:24
Možete li nam barem otkriti s kim vam je najdraže igrati u napadu, i je li vam draže da je uz vas još jedan napadač ili dva krila?
- Meni je potpuno svejedno, sam, s još jednim, ili s dva napadača. To je stvar trenerove procjene, a na meni je da se prilagodim njegovim zahtjevima i dam sve od sebe.
Kako se osjećate u radu s novim trenerom?
- Jako dobro. I na treninzima i na utakmicama. Ključno je da uvijek dajemo sve od sebe, i ako je to tako, onda ni u slučaju lošeg rezultata nemamo za čim žaliti, niti što predbaciti sebi samima ili nekome drugome.
Možete li procijeniti snagu HNL-a u odnosu na turske lige u kojima ste igrali i gdje se bolje trenira?
- HNL bolja od turske druge lige u kojoj sam bio na posudbi, a što se tiče treninga, mogu slobodno reći da je u Hajduku nivo treninga jači nego u Turskoj, više se i traži od igrača. To mi ne smeta, dapače, svjestan sam da ću uz jače treninge bolje napredovati. Sretan sam što sam dobio ovakvu priliku i sada je sve na meni.
Od sljedeće godine Turska smanjuje broj stranaca i sigurno će se otvoriti još mjesta za domaće igrače poput vas. Planirate li povratak?
- Nisam došao u Hajduk da bi nakon dva mjeseca razmišljao o povratku. Istina je da će se od iduće sezone smanjiti broj stranaca, ali ne razmišljam o tome. Trenutno sam fokusiran na Hajduk i na svoje igre. Došao sam u potrazi za minutažom i golovima koji će me odvesti na Euro s Turskom.
Tko je presudio da dođete baš u Split?
- Sportski direktor Ivan Kepčija kontaktirao je moje managere i oni su sve dogovorili, a ja sam se prije odluke konzultirao s Domagojem Vidom. Preporučio mi je da dođem u Hajduk, a i sada se čujemo, čestitao mi je i na prvom postignutom golu...
Među navijačima Hajduka kruži šala da igrate slabo zbog toga što vas većina dolazi iz zemalja koje nisu baš u dobrim odnosima jedna s drugom, vi iz Turske, Diamantakos iz Grčke, Atanasov iz Sjeverne Makedonije, Dimitrov iz Bugarske... Kakva je atmosfera među vama?
- Atmosfera je odlična, a što se tiče šale mogu samo reći da je Diamantakos moj cimer, s Atanasovim se znam još dok smo igrali skupa u Bursasporu... Hajduk je kao obitelj, velika europska obitelj koja spaja ljude iz različitih zemalja. Nije važno odakle je tko, važno je da se slažemo. Svi dajemo sve od sebe i za osobni i za napredak kluba.
Jeste li se navikli na život u Splitu, nedostaje li vam nešto?
- Nakon života u Istanbulu, koji je ogroman, na Split se lako naviknuti. Manji je, mirniji, i sve je na dohvat ruke. Split je po meni perfektan grad za život, ima sve što treba. Jedino još nisam pronašao restoran s turskom hranom. Nedostaje mi jedino obitelj, ali vidjet ću ih uskoro, u stanci planiram obići roditelje koji žive u Ankari, a brat Onur je uz mene u Splitu.
Kod nas se često spominje pritisak koji imaju igrači Hajduka, možete li ga usporediti s pritiskom na igrače u klubu poput Bešiktaša?
- Znam da je sličan pritisak, samo sad, dok nema navijača na tribinama, teško ga je osjetiti. Ne vidiš ih i nemaš taj osjećaj.
Prepoznaju li vas u gradu, traže li zajedničku fotografiju, potpis...?
- Sigurnost je prije svega, zbog korone i ne izlazim baš ako ne moram, a nosim i masku, tako da me baš teško prepoznati.
Gdje ste naučili tako dobro engleski jezik?
- Učio sam ga, ali najviše sam naučio u razgovoru sa suigračima. U turskim klubovima ima jako puno stranaca i moraš znati druge jezike zbog bolje komunikacije s njima.
Znate li neke od hrvatskih riječi?
- Naučio sam neke riječi poput: dobro, što je to, dobro jutro, dobar dan, dodaj doktore... S Vidom sam naučio i neke koje baš i nisu za javnu upotrebu, ha, ha, ha... a znam i da ima dosta sličnih riječi u hrvatskom i turskom jeziku, poput kutija, pilić, bubreg, batak, džezva, čarapa...
Jeste li još uvijek student?
- Da, želim jednoga dana biti odvjetnik, studiram još od 2011. i blizu sam kraja, ali život profesionalnog nogometaša je jako težak, puno je obaveza pa još uvijek nisam uspio diplomirati. Sretna je okolnost što je nastava sada "online" pa mogu polagati ispite i iz Splita. Nadam se da ću jednoga dana biti odvjetnik.
Nakon prvog postignutog gola pokazali ste tetovažu tigra na podlaktici, što ona znači?
- Tetovirao sam bengalskog tigra zbog boje očiju, i ja imam plave oči, a poznata je i ona pjesma "Eye of the Tiger"...
Što znači Umut na turskom jeziku?
- Nada, obitelj mi se nadala, i tako sam dobio ime.
Jeste li u mladosti imali idola, tko vam imponira od turskih napadača?
- Burak Yilmaz, on je najbolji, igrao sam s njim u Bešiktašu, 35 mu je godina ali i dalje zabija u dresu Lillea. Stvarno je odličan igrač...
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
