Dinamo je posljednji put europsko poluvrijeme kao protiv Astre odigrao protiv Partizana. Te godine rođen je Ante Ćorić. Sedamnaest godina poslije talentirani dječak s brojem 24 na dresu postao je četvrti najmlađi strijelac u povijesti Europske lige.

- Vjerojatno je to sudbina. Daj Bože da je tako. Ima tu nešto - rekao je kroz smijeh Ante Ćorić.

Jutro poslije Ante je bio među prvima na treningu. Dok su se ostali smijali, s “rukama u džepovima” išli na trening, Ante je nosio vodu. Nije mu teško, ipak je najmlađi u momčadi.

- Snovi mi se polako ostvaruju. Na maksimirski stadion sam prvi put došao s devet godina. Tada sam sanjao da ću jednog dana istrčati na ovom stadionu, zabiti gol u nekoj europskoj utakmici. Ne mogu vjerovati da je sve to sad stvarnost - kaže Ćorić.

Driblinzima podsjeća na Marka Mlinarića i Roberta Prosinečkog, pregledom igre i trkom na Zvonimira Bobana. Netko ga je usporedio i s Bakom Sliškovićem.

- Uh, daleko sam još od Bobana, Prosinečkog i Mlinke. Trebam još puno žganaca pojesti i treninga napraviti. Baku Sliškovića sam gledao na YouTubeu, čudo od igrača. Stvarno je bio majstor, no moj uzor je Ronaldinho - kaže Ćorić.

No gola koji je zabio protiv Astre ne bi se posramili ni Mlinka, ni Boban, ni Prosinečki. Nakon utakmice čvrsto je stisnuo dres, nije ga dao nikome.

- Ma kakvi. Išao je sa mnom doma. To mi ostaje uspomena na prvi gol u Europi.

Tribine su mu dugo skandirale, sa 17 godina u Maksimiru tako su igrali samo Mlinka, Cico i Boban. Netko će reći još i Niko Kranjčar, Mateo Kovačić... No ovakav pljesak na Maksimiru dugo neki ‘klinac’ nije dobio.

- Znate što? Prezimit ćemo u Europi devedeset dev... Ma, ne sto posto. Da, sto posto - završio je samouvjereno Ćorić.

Dosad su mu se svi snovi ostvarili. Valjda će i taj o prezimljavanju u Europi.

Protiv Astre je najljepše trenutke karijere proživljavao i drugi rođeni Zagrepčanin. Zapadnije od Ćorićeva kvarta Središća, u Gajnicama, odrastao je i živi Domagoj Antolić.

- Baš sam se sjetio posljednje Dinamove domaće pobjede u skupini. Protiv Villarreala sam bio na tribini, gledao i navijao. Tada sam bio na posudbi u Lokomotivi i maštao o ovakvim trenucima, o ovome što sad proživljavam - kaže Antolić.

Kao i Ćoriću, na tribinama mu je bio veći dio obitelji.

- Mama, tata, djed i baka. Ali nije to prvi put, oni su u istom tom sastavu na svakoj utakmici koju igram na Maksimiru - rekao je Antolić.

Kad se razigranom domaćem dvojcu pridoda i fantastični El Arbi Hilal Soudani, koji je protiv Astre odigrao apsolutno najbolju utakmicu otkad je u Dinamovu dresu, kad je Joe Šimunić na svojoj razini, kad stigne poticaj s tribina, san o europskom proljeću ne mora ostati samo san.

- Rekao sam prije utakmice da Dinamo zadnjih deset godina nije imao ovako dobru momčad. Eto, sve ste vidjeli - likovao je trener Zoran Mamić nakon velikog trijumfa.

No jedno treba imati na umu.

- Bilo bi jako opasno upasti u euforiju - upozorio je Duje Čop.