Ako ćemo govoriti o karizmi, tu nema dvojbe, Goran Ivanišević vjerojatno je najkarizmatičniji tenisač u povijesti. Psovanje na press konferencijama, zezanje sa glavnim sucem u meču protiv Raftera jer umjesto Ivanišević izgovara Ivaninović i to kod 4-2 za Raftera u trećem setu...
Marin i Goran, iako su visinom slični, ne mogu biti različitiji igrači. Ivanišević je bio čista emocija, iz svakog njegovog poteza prštale su emocije. Marin je smiren, ima izraz lica Stevena Seagala, uvijek isti i teško ćete na njemu pročitati vodi li ili spašava meč loptu.
Goran je znao razbiti reket, napraviti šou s publikom, Marin je tih, nevidljiv, toliko da su mu čak i treneri sugerirali da bi trebao sam sebe više bodriti.
Po Goranu je snimljen film, po Marinu nije, iako, ima materijala. On i susjed Ivan Dodig, koji žive u istoj ulici u mjestu od jedva 1500 stanovnika, pobijedili su SAD.
Ako to nije materijal za film... No, Goran je bio pojava, gdje god se pojavio radio je šou, Goran je bio ikona i s njim se na tom polju Marin ne može mjeriti. Marin je ipak samo - tenisač. Kažu da su najveći sportaši oni koje zovemo imenom. To su Dražen, Janica i Goran.
Znate o kome se radi... Marin? Ha, ne bi išlo...To je o karizmi. No, tenisača velikim čine rezultati i percepcija javnosti o njegovoj veličini. Pa, ajmo redom.
Goran je u karijeri jurio Samprasa, nizao je finala. Početkom 90-ih, pa sve do 1998. Goran je igrao sjajno, no potom je počeo pad. Kad je bio na vrhuncu, bio je 2. tenisač svijeta, a kontinuirano je bio u TOP 10.
U periodu najbolje igre dogurao je čak do sedam finala Masters turnira te osvojio dva, a na završnom Masters turniru bio je svaki put, izuzev 1995. Igrao je tri finala Wimbledona, polufinale US Opena, pa i četvrtfinale Roland Garrosa i Australian Opena.
Kasnije, kad je pao, kad igre nisu bile ni na sjeni starog Gorana osvojio je Wimbledon, 2001. No nikad više u kontinuitetu nije imao uspjeha kao u tih šest godina, od 1992. do 1998.
Kada je bio na vrhuncu mogao je pobijediti svakoga. Baš svakoga. I znao je dogurati do drugog tenisača svijeta, odmah iza Samprasa. A protiv Samprasa, tada nedodirljivog, imao je šest pobjeda i 12 poraza, što nije loša statistika. Borisa Beckera je pobjeđivao devet puta, Stefana Edberga 10...
Čilić protiv Federera ima jednu pobjedu, protiv Đokovića jednu, protiv Nadala dvije...No, dok je u Ivaniševićevoj eri bio samo jedan dominantan tenisač, a to je Sampras, u Marinovoj je konkurencija puno teža, Nadal, Federer i Đoković su vjerojatno u pet najboljih tenisača u povijesti.
A sad Marin. Odmah na početku, što je jako važno, Marin što je stariji, to je zreliji i bolji igrač. Vjerujte nam na riječ, Marinovo vrijeme tek slijedi. Federer i Nadal se polako opraštaju, Đoković više nikad neće biti isti, dok nitko ne zna kad će se Murray vratiti ozbiljnom tenisu. I kako će to izgledati.
Kad njih maknete, što mislite, tko bi mogao dominirati sljedećih godina? Da, upravo Marin. I dok je Ivanišević kako je bio stariji bilježio padove, Marin je iz godine u godinu sve bolji. Na Grand Slam turnirima već je sad prestigao Ivaniševića. Ima tri finala različita Grand Slama što je uspjelo još 27 tenisača u povijesti.
A među njima nije Goran... Marinova se finala znaju, US Open 2014, gdje je bio i pobjednik, Wimbledon 2017, gdje ga je, uz žuljeve i ozljedu mišića, zaustavio Roger Federer, te u Melbourneu. Također, tri različita finala na GS turnirima od aktivnih igrača uspjelo je tek petorici. Nadalu, Đokoviću, Murrayu, Federeru i Wawrinki.
Marin će od ponedjeljka biti treći tenisač svijeta, odmah iza Nadala i Federera. S tim, da igra najbolji tenis u karijeri, toliko dobro da mu se divi i Federer.
Za razliku od Ivaniševića, Marin je odveo Hrvatsku do finala Davis Cupa. U meču protiv Argentine imao je Del Potra na konopcima, imao je 2-0 u setovima, imao je break u petom i domaći teren. I izgubio. Goran nikad za Davis cup reprezentaciju nije napravio slično.
Bio je u momčadi koja je osvojila jedini Davis Cup, no pripisati mu zasluge, pored Ivana Ljubičića i Marija Ančića, bilo bi smiješno.
Marin je smijenio Ivaniševića na mjestu svog trenera, no može li ga smijeniti i na ljestvici najboljeg hrvatskog tenisača u povijesti?!